Louis J. Crishock u polugodišnjem izvještaju upozorio je na blokade Doma naroda, ulogu SNSD-a i HDZ-a BiH te praksu političkog uslovljavanja reformi. Njegove riječi imaju posebnu težinu, ali većina onoga što je navedeno odavno je poznata građanima Bosne i Hercegovine. Ključno pitanje ostaje hoće li međunarodna zajednica na poznate probleme odgovoriti konkretnim djelovanjem.

Izvještaj vršioca dužnosti visokog predstavnika Louisa J. Crishocka, upućen Ujedinjenim nacijama, još jednom je ukazao na ozbiljne probleme u funkcionisanju institucija Bosne i Hercegovine. Posebno su izdvojene blokade Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, uloga delegata SNSD-a i HDZ-a BiH te način na koji se politički konsenzus koristi za usporavanje reformskih procesa.

Izvještaj visokog predstavnika svakako ima posebnu težinu. Kada se o stanju u BiH izvještava pred Ujedinjenim nacijama, riječ je o institucionalnom upozorenju koje nadilazi okvire svakodnevnih političkih prepucavanja u domaćoj javnosti.

Međutim, sadržaj izvještaja istovremeno otvara i pitanje koliko je ono što je u njemu navedeno zaista novo.

Ono što visoki predstavnik govori, građani odavno vide

Prema navodima iz izvještaja, Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH ostao je praktično blokiran zbog napuštanja sjednica i zloupotrebe pravila o kvorumu. Delegati SNSD-a, samostalno ili zajedno s delegatima HDZ-a BiH, više puta su onemogućavali normalan rad ovog doma.

Istovremeno, zakonski prijedlozi usvojeni u Predstavničkom domu ostajali su blokirani u Domu naroda. Među njima su i zakoni o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH te izmjene i dopune Zakona o sudovima BiH, koji se smatraju važnim za napredak na evropskom putu.

Visoki predstavnik ukazao je i na praksu predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto da se zakoni ne upućuju u parlamentarnu proceduru ukoliko prethodno nije postignut puni politički konsenzus unutar Vijeća ministara.

Takav pristup, navodi se u izvještaju, pretvara zahtjev za konsenzusom u sredstvo institucionalne opstrukcije, odgađa reforme i podriva vladavinu prava.

To nisu nepoznanice za građane BiH. Političke blokade, međusobna uslovljavanja i zastoji na evropskom putu već godinama predstavljaju dio političke svakodnevice. Za razumijevanje problema nije potreban izvještaj međunarodnog zvaničnika – dovoljno je pratiti rad državnih institucija i posljedice njihovog nefunkcionisanja.

Vjerovatno ni predstavnicima država članica UN-a ove činjenice nisu nepoznate. Zato se opravdano postavlja pitanje šta se, osim njihovog ponovnog zvaničnog evidentiranja, može očekivati od ovakvih izvještaja.

Između upozorenja i konkretnih poteza

Nije sporno da međunarodno izvještavanje o političkim blokadama u BiH ima značaj. Ono dokumentuje stanje, ostavlja institucionalni trag i otežava ignorisanje problema. Također, može poslužiti kao osnova za politički pritisak i konkretne mjere.

Ali izvještaj sam po sebi ne uklanja blokade, ne usvaja zakone i ne osigurava odgovornost političkih aktera koji institucije koriste za ostvarivanje stranačkih interesa.

Zbog toga se suštinsko pitanje ne odnosi samo na to šta visoki predstavnik govori, nego i na to šta su Ujedinjene nacije, Evropska unija, države koje imaju presudan utjecaj u međunarodnoj politici i drugi relevantni akteri spremni učiniti nakon što su problemi ponovo jasno navedeni.

Koliko su iskreni u namjeri da pomognu Bosni i Hercegovini da postane moderna, demokratska država s funkcionalnom vlašću? Jesu li spremni podržati konkretne korake koji bi osigurali da institucije rade u interesu građana, umjesto da budu taoci stranačkih dogovora i političkih ucjena?

Ili će se sve ponovo završiti izražavanjem zabrinutosti, konstatovanjem poznatih činjenica i očekivanjem da se domaći politički akteri sami dogovore, iako upravo izostanak dogovora i zloupotreba postojećih mehanizama godinama proizvode iste probleme?

Bosni i Hercegovini ne nedostaje upozorenja, nego rezultata

Građanima Bosne i Hercegovine ne treba još jedno objašnjenje zašto država ne funkcioniše. Potrebni su im institucije koje donose odluke, zakoni koji se provode, odgovornost za zloupotrebu političkih pozicija i jasna perspektiva da evropske integracije nisu samo beskonačan niz obećanja.

Izvještaj visokog predstavnika može biti važan dokument, ali njegova stvarna vrijednost neće se mjeriti brojem stranica ni težinom institucije kojoj je upućen.

Mjerit će se time hoće li nakon njega uslijediti konkretni potezi koji će doprinijeti uklanjanju blokada i uspostavljanju funkcionalne demokratske vlasti.

Jer ako međunarodna zajednica godinama evidentira iste probleme, a oni ostaju gotovo nepromijenjeni, onda se više ne postavlja samo pitanje zašto Bosna i Hercegovina ne napreduje. Postavlja se i pitanje koliko su oni koji tvrde da joj žele pomoći zaista spremni učiniti ono što je potrebno da se to promijeni.

Izvori: Hayat.ba

Analiza: LuPortal