Umjesto poruka smirivanja i traženja izlaza iz političke krize, Aleksandar Vučić nastavlja govoriti o progonu, teroru i neprijateljima. Nakon izborne pobjede Studentske liste, takva retorika otvara pitanje da li predsjednik Srbije razumije da se političke okolnosti mijenjaju i da bi daljnje zaoštravanje moglo produbiti podjele i povećati rizik od novih sukoba.

Aleksandar Vučić je na obilježavanju stranačke slave Srpske napredne stranke (SNS), 27. oktobra, ponovo posegnuo za dobro poznatim političkim obrascem: vlastitu stranku predstavio je kao žrtvu progona, političke protivnike optužio za nasilje, a kritičke medije označio kao izvore mržnje i zla.

Posebnu pažnju izazvala je njegova poruka da bi se naprednjaci mogli „samoorganizovati“ ukoliko državni organi, prema njegovoj ocjeni, ne budu dovoljno štitili njihove pristalice.

– „Ne bude li država reagovala, mi ćemo u danima koji dolaze morati da donesemo svoje odluke. Bićemo primorani da se samoorganizujemo“, poručio je Vučić.

Takva izjava nije bez političke težine. Kada je izgovara čovjek koji je godinama predvodio državni aparat i imao odlučujući uticaj na politički život Srbije, najava samoorganizovanja ne može se posmatrati samo kao još jedna oštra stranačka poruka. Ona otvara pitanje kakve korake najavljuje, na koji način namjerava djelovati i da li bi takva retorika mogla dodatno podstaći sukobe među politički suprotstavljenim građanima.

Kao da se izborni rezultat nije dogodio

Vučić je potvrdio da je SNS priznao rezultate vanrednih parlamentarnih izbora od 25. oktobra, na kojima je, prema izvještaju portala KoSSev, pobijedila Studentska lista. Istovremeno, pobjednike je optužio da nisu spremni preuzeti vlast i da su se, umjesto upravljanja državom, borili za obračun s političkim protivnicima.

Takva argumentacija ostavlja utisak da formalno prihvatanje izbornog rezultata nije praćeno spremnošću na promjenu političkog ponašanja.

U demokratskom društvu izborni poraz podrazumijeva prihvatanje nove političke stvarnosti, preispitivanje vlastitih odluka i pripremu za djelovanje iz opozicije. Oštra kritika pobjednika legitimna je, ali tvrdnje o teroru, progonu i nasilnim namjerama zahtijevaju dokaze, a ne samo političke ocjene.

Vučić je, uz to, najavio da četiri godine neće biti dijaloga s predstavnicima buduće vlasti ukoliko televiziji Informer bude oduzeta dozvola za emitovanje.

Time je pitanje regulatornog postupka prema jednom mediju pretvorio u najavu potpunog političkog prekida komunikacije. Međutim, odluke o medijskim dozvolama trebaju donositi nadležne institucije na osnovu zakona i utvrđenih činjenica, a ne prema tome kome određeni medij politički odgovara.

Stara retorika u novim okolnostima

Govoreći o mogućem progonu SNS-a, Vučić je ponovo isticao izgradnju bolnica, puteva i pruga, odbijanje uvođenja sankcija Rusiji i svoju politiku prema Kosovu. Kritičke medije N1 i Novu S nazvao je „istinskim zlom“, dok je predstavnike Studentske liste optuživao da žele obračun s političkim protivnicima.

To su poruke koje odgovaraju političkom modelu u kojem se sukob ne vodi samo oko programa i rezultata nego i kroz podjelu društva na „nas“ i „njih“.

Problem takvog pristupa postaje posebno izražen kada se promijene odnosi političke moći. Retorika kojom se godinama mobilizuju pristalice protiv zamišljenog ili stvarnog neprijatelja može postati opasna kada se više ne radi samo o borbi za podršku birača nego o prihvatanju mogućeg gubitka vlasti.

Nije sporno da SNS ima pravo na političko djelovanje, zaštitu svojih članova i kritiku nove vlasti. Međutim, isto pravo imaju i građani koji podržavaju studentski pokret, kao i novinari, aktivisti i politički protivnici.

Upravo zbog toga odgovornost političkih lidera nije samo da štite vlastite pristalice nego i da svojim izjavama ne doprinose atmosferi u kojoj se protivnici doživljavaju kao neprijatelji s kojima je svaki sukob opravdan.

Postoji li rizik od novih sukoba?

Vučićeve izjave same po sebi nisu dokaz da će u Srbiji doći do nasilja. Ipak, u društvu obilježenom dugotrajnim političkim sukobima, protestima i dubokim nepovjerenjem prema institucijama, najave samoorganizovanja i upozorenja o navodnom teroru mogu dodatno povećati napetost.

Posebno je problematično kada politički lideri poručuju da institucije ne rade dovoljno dobro, a istovremeno najavljuju da bi njihova stranka mogla samostalno štititi svoje interese. Takve poruke zahtijevaju jasno objašnjenje: da li se govori o zakonitom političkom organizovanju i mirnom okupljanju ili se ostavlja prostor za postupke izvan institucionalnog okvira?

Za sada nema osnova da se iz samih izjava zaključi kako SNS priprema nasilne akcije. Ali postoji opravdan razlog da se od političkog vrha zatraži preciznost i odgovornost, posebno kada se govori o zaštiti života, policiji i mogućem sukobljavanju građana.

Srbija ne bi smjela ponoviti iskustvo u kojem se politička konkurencija pretvara u borbu za fizičku i institucionalnu prevlast. Nakon izbornog rezultata, prioritet bi trebali biti miran prenos političke odgovornosti, očuvanje institucija i sprečavanje bilo kakvog nasilja, bez obzira na to ko ga čini.

Kosovo dodatno komplikuje Vučićevu poziciju

Dok Vučić svoju politiku prema Kosovu predstavlja kao razlog zbog kojeg bi njegovi protivnici mogli progoniti SNS, dio srpskih političkih organizacija s Kosova iznosi suprotne ocjene.

Srpsko nacionalno vijeće Kosova i Metohije najavilo je pripremu krivične prijave protiv Vučića i Ivice Dačića zbog politike prema Kosovu i gašenja institucija Srbije. Kosovski savez istovremeno je pozvao predstavnike Srpske liste da podnesu ostavke i polože račune za svoje političke odluke.

Ove inicijative predstavljaju političke optužbe i najavljene pravne korake, a ne dokazanu krivičnu odgovornost. Ipak, pokazuju da kritike Vučićeve politike ne dolaze samo od njegovih protivnika u centralnoj Srbiji nego i iz dijela srpske političke zajednice na Kosovu.

To dodatno komplikuje njegovu tvrdnju da je upravo odnos prema Kosovu razlog zbog kojeg bi SNS mogao biti izložen progonu.

Najvažnije pitanje: može li Vučić prihvatiti novu političku realnost?

Vučić je poručio da ga ni zatvor ni smrt neće ušutkati. Takve izjave mogu biti predstavljene kao izraz lične odlučnosti, ali u političkom trenutku nakon izbornog poraza važnije je pitanje šta slijedi nakon njih.

Hoće li SNS prihvatiti ulogu političke opozicije i djelovati kroz institucije ili će nastaviti politiku u kojoj se svaki gubitak političkog uticaja predstavlja kao napad na stranku, njene pristalice i državu?

Odgovor na to pitanje neće zavisiti samo od Vučićevih govora nego i od konkretnih poteza SNS-a, postupanja policije, nezavisnosti regulatornih tijela, ponašanja medija i sposobnosti političkih aktera da izbjegnu daljnju eskalaciju.

Politički poraz nije razlog za osvetu, kao što izborna pobjeda nije dozvola za nasilje. Ako Vučić zaista želi zaštititi svoje pristalice, najvažnije bi bilo da ih pozove na mirno i zakonito djelovanje. Ako želi pokazati da poštuje demokratske procedure, onda bi prihvatanje izbornog rezultata trebalo pratiti i prihvatanje prava pobjednika da formiraju vlast, uz sve zakonske i institucionalne garancije za opoziciju.

U suprotnom, nastavak stare retorike u novim političkim okolnostima mogao bi dodatno produbiti podjele u Srbiji. A kada politički lideri počnu govoriti o samoorganizovanju, teroru i neprijateljima, odgovornost svih ozbiljnih aktera jeste da spriječe da riječi prerastu u nove sukobe.

Izvor: KoSSev Analiza: LuPortal