Kada se “povećanje minimalca” pretvori u fantastičnu priču o firmi koja nema nikakvu matematiku, ali ima četiri poslovnice i samo dva prijavljena radnika.

Aida Džabija-Dacić, vlasnica i direktorica “gigantske” firme ANI-BH d.o.o. iz Sarajeva, otkrila je najnoviji poslovni fenomen – od petka će polovina njenih zaposlenih otići na biro. Razlog? Zakonodavna odluka da minimalna neto plaća bude 1.000 KM, a bruto 1.744 KM. Kako ona kaže, njena firma nije u stanju podnijeti dodatnih 17.000 KM poreza – jer, naravno, “matematika” nikako ne dopušta.

No, priča o ovoj “gigantskoj” firmi postaje još nevjerojatnija kad pogledamo službene podatke: dok Aida tvrdi da ima 52 zaposlena, u poslovnim registrima za ANI-BH stoje samo dva prijavljena radnika. I to je sve. Dvije osobe koje navodno pokrivaju četiri poslovnice u predškolskom odgoju. Kako? Ne znamo. Moguće je da su ovi “zaposleni” uspjeli razviti nevjerojatan super-sposobnost – brigu o djeci dok u isto vrijeme “ne rade” za firmu.

Džabija-Dacić je, naravno, uvjerena da sve to nije problem. Možda u njezinu svijetu nije ni važno što zakonski podaci ukazuju na drugačiju stvarnost, jer kako ona objašnjava, „ima tri oblika pravnih lica“ koja uključuju tih 52 radnika. Ali, ha, zašto bi se radilo samo o jednoj firmi kad može biti više njih, zar ne?

No, ono što je najzanimljivije, jeste njezina izjava o „pomoći koju traži od vlasti“, naglašavajući da bi zatvorila dvije poslovnice i otpustila pola radne snage ako zakon ne bude promijenjen. Iako tvrdnja o 52 zaposlena zvuči kao povijesna epopeja, najnoviji broj u službenim registrima daje brojku dva. S obzirom na ovakve kontradikcije, možemo samo pretpostaviti da inspekcija koja je stigla na teren traži – i više nego samo odgovore.

Kao da to nije dovoljno, vlasnica tvrtke, koja nije željela razjasniti situaciju, objašnjava da želi zaštititi roditelje od “panike”. No, bez obzira na to koliko se trudila da prikrije svoju obmanu, istina je jednostavna – firma ima minimalnu zaposlenost u odnosu na svoje tvrdnje, a inspekcija već pomno analizira kako je došlo do takvog “čuda”.

I tako, dok firma koja nije prijavila većinu svojih radnika prijeti masovnim otkazima zbog povećanja minimalca, postavlja se pitanje: Je li to stvarni razlog za smanjenje broja zaposlenih ili je samo jeftin trik za prikazivanje sebe kao žrtve? Na kraju, ostaje nam samo jedno pitanje: Da li se u Ani-BH radi o firmi sa stvarnim zaposlenicima, ili o magičnoj iluziji u kojoj radnici iz čista mira nestaju?

Samo je jedno sigurno: slučaj ANI-BH možda je samo početak nečega puno većeg – s potencijalnim pravnim posljedicama koje se mogu pokazati puno ozbiljnijima nego sama firma koja „nije mogla podnijeti minimalac”.