Nakon međusobnih optužbi i uvreda uslijedio je telefonski razgovor dvojice dugogodišnjih političkih “rivala”. Da li je riječ o spontanom obračunu ili potezu koji, namjerno ili nenamjerno, koristi obojici u političkom trenutku?

Najnovija razmjena poruka između predsjednika SNSD-a Milorada Dodika i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića izazvala je veliku pažnju javnosti. Nakon što je Izetbegović u televizijskom gostovanju izjavio da će se problem s Dodikom morati riješiti primjenom zakona, Dodik je odgovorio nizom objava na društvenoj mreži X, u kojima ga je vrijeđao, a zatim i pozvao na telefonski razgovor.

U jednoj od objava Dodik je poručio:

– “Bakire, zovu me ljudi i kažu da si ostario i posenilio. Da svašta trabunjaš. Nejak si ti za mene. Nemaš ni ti dovoljno kila. I nikada se nećeš ugojiti.”

Iako je ton bio izrazito uvredljiv, nekoliko sati kasnije uslijedio je telefonski razgovor dvojca.

Nakon razgovora Dodik je kratko poručio:

– “Pričao sam sa Bakirom. Nastavak slijedi.”

Sukob ili politički marketing?

Ovakav slijed događaja otvara prostor za različita tumačenja – pogotovo kada su u pitanju ova dva BH političara.

Jedno je da se radi o još jednom u nizu stvarnih političkih sukoba u kojima su uvrede i javna prepucavanja postali uobičajen način komunikacije među političkim liderima.

Drugo tumačenje, koje se može čuti u dijelu javnosti, jeste da ovakve situacije često imaju politički efekat koji odgovara akterima.

Naime, pojedini analitičari i komentatori postavljaju pitanje da li javno vrijeđanje Izetbegovića od strane Dodika kod dijela bošnjačkog biračkog tijela može proizvesti efekat saosjećanja i solidarnosti prema lideru SDA. U takvom narativu Izetbegović se predstavlja kao političar koji se, uprkos uvredama i pritiscima, ne povlači i ne izbjegava direktan razgovor sa svojim najžešćim političkim protivnikom.

Istovremeno, Dodik kod svog biračkog tijela može ostaviti utisak dominantnog političara koji samouvjereno ulazi u obračun sa liderom SDA.

Podsjećanje na raniji odnos

Dodatnu dimenziju cijeloj priči daje i činjenica da su Milorad Dodik i Bakir Izetbegović godinama bili politički “sagovornici” u brojnim krizama i pregovorima. Zbog toga dio javnosti svaku njihovu novu konfrontaciju posmatra sa dozom skepse, pitajući se gdje prestaje politički sukob, a gdje počinje politička taktika.

Posebno se u javnosti mogu čuti i spekulacije da je Dodik želio podsjetiti Izetbegovića na period kada je bio pod snažnim pravosudnim i međunarodnim pritiscima, smatrajući da tada nije dobio podršku kakvu je očekivao. Međutim, takve tvrdnje za sada nisu potvrđene i ostaju u domenu političkih tumačenja.

Da li je posljednje prepucavanje bilo iskreno ili pažljivo tempirana politička predstava, teško je sa sigurnošću zaključiti. Ono što jeste izvjesno jeste da su obojica lidera ponovo uspjela dominirati političkim prostorom i otvoriti raspravu koja će se, prema svemu sudeći, nastaviti i narednih dana.