
Prije dan-dva, direktor Međunarodnog aerodroma Tuzla, Dževad Halilčević (SDA), izjavio je: “Mi od 24. augusta imamo letove nove aviokompanije. U pitanju je Pegasus a destinacija je Istanbul. Također, od 7. oktobra kreće i A-Jet, da leti za Istanbul”.
Od kako je Wizz Air nakon promjene u vlasti u TK, namjerom ili katastrofalno lošom poslovnom procjenom “otjeran”, Međunarodni aerodrom Tuzla se koprca k'o riba na suhom..
A bilo je to dobro vrijeme: opereš kosu u Bosni, doletiš u Njemačku – a kosa još vlažna.
I djeca su znala (i dan danas znaju) da je 99% zarade Wizz Aira, a samim tim i AJrodroma Tuzla, bilo od letova za zemlje EU.
Međutim, promjena u vođenju TK, pa i u vođenje aerodroma, nije bila samo politička, već i ideološka, pa se od poslovne logike i ekonomije – “okrenulo Kibletu”.
Od kako je upravljanje Tuzlanskim aerodromom preuzela kantonalna većina sa SDA na čelu, mimo svih poslovnih instikta, aerodrom se preorijentisao na “bratsku Tursku”. Letovi za Istambul su “veliki uspjeh”, a letovi za (ćafirsku) Evropu se više gotovo i ne pominju. Dok su se nekada avioni Wiz Aira morali kružiti i čekati da slete, sada je let “hevtenjak za Istanbul” nešto za što samo što ne dijele medalje.
Očito se ni 35 godina od osnivanja, SDA nije odmakla dalje od “minder politike” i podaništva Turskoj.
Zašto im je, pobogu, Turska toliko važna?
Četiri godine rata Bošnjaci su stradali a Turska je to posmatrala baš kao što sada posmatra genocid u Palestini.
Od rata na ovamo, stotine miliona investicija iz Turske su otišle u Srbiju, a Bošnjacima obično pošalju kultivatore i junice – i dobiju fabriku za marku pride.
Turska iz Bosne jedva da uvozi – ali zato Bosnu zatrpavaju svojih poljoprivrednim proizvodima gušeći domaću proizvodnju, i lošim kopijama, od praška za veš do visoke tehnologije.
Međutim, zadužilo se u Turskoj sve one “vreće zlata’, a Turci su izvrsni biznismeni. Da nisi ne bi 500 godina vladali polovicom svijeta.
Nije to bila “bratska pomoć”, već investicija. Znali su Turci dobro da “zaštitnici Bošnjaka” trpaju zlato i milijarde dolara donacija u svoje sefove po Švicarskoj i drugim destinacijama – a ipak su to gledali uz osmijeh – znali su da če doći vrijeme za naplatu.
Biznis.
Ne bi bilo ništa neobično da “braća Turci” od početka imaju dokaze o tolikom lopovluku, pa sad time vuku za *uda Bošnjačku “elitu” izvlačeći korist za svoje proizvođače i kompanije – a time i državu..
Ne dobiše li Turci Fabriku Sode u Lukavcu za marku, a Austrijska kompanija Asamer Baustoffe AG (ABAG) Cementaru u Lukavcu kupi za 35,7 miliona KM???
Znali su Turci sve, čekali, i sada svu tu darežljivost i “bratsku ljubav” prema Bošnjacima, debelo naplaćuju preko leđa baš tog “bratskog” Bošnjačkog naroda.
Još jedno objašnjenje je da SDA finansijski zavisi od Turskih “hedija”, pa “beg ti malo tutne” i pokupi debeo kajmak. Interes je ono što veže ljude u politici … LIČNI interes. Sve te priče o zaštiti naroda su za djecu i naivne.
Kako inače objasniti svo to bogatstvo koje se slilo u džepove SDA “elite” – ali i onih njihovih polupismenih i nepismenih poslušnika?
U rat u poderanim gaćama, u fići, sa kamionom na klocnama, … – iz rata u Armaniju i sa milionskom firmom, pa još Certifikatima dodžaba “kupiš” strateške firme – a sve to spašavajuči Bošnjački narod.
Zato danas desetine hiljada razočaranih Bosanaca (ali i Srbijanaca i Crnogoraca, jer je posao na Dubravama toliko bio razrađen da su i iz tih zemalja dolazili u Dubrave da lete na zapad) “gleda otkle je vedro” dok se par stotina mu'mina voza Tuzla – Istambul – Tuzla – Istambul – … dobrim dijelom šverc ture.
A možda bi bilo najbolje da Međunatodni aerodrom Tuzla – u Dubravama, preuzme Islamska Zajednica u BiH. Oni su ionako najjača i najsolventnija BH kompanija.