
Predložene izmjene zakona favoriziraju poslodavce i kratkoročne dobitke, dok radnici ostaju na udaru dugoročnih ekonomskih posljedica.
Prijedlozi izmjena Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak, koje su u parlamentarnu proceduru uputili zastupnici Almedin Aliefendić (Nezavisni) i Admir Čavalić (SBiH), naišli su na podršku neformalne grupe poslodavaca. Ipak, iza ovih izmjena krije se niz problema i pitanja koja otkrivaju nesklad između interesa poslodavaca, radnika i šire javnosti.
Poduzetnici su istakli hitnu potrebu za usvajanjem prijedloga, naglašavajući da bi oba zakona “povećala minimalac i javne prihode”. No, ovakav narativ ignorira činjenicu da će povećanje minimalne plate sa 619 KM na 1.000 KM, bez adekvatne fiskalne reforme, najveći teret svaliti upravo na radnike i poslodavce s najnižim primanjima.
Zašto se predlozi ne tiču radničkog interesa?
Iako povećanje minimalne plate predstavlja nužan korak prema boljem životnom standardu radnika, činjenica je da će svi dodatni troškovi pasti na poslodavce, koji će ih potom, kako predviđaju predlagači zakona, prebaciti na radnike kroz otkaze i usporavanje zapošljavanja. U 2024. godini, čak 270.000 radnika primalo je manje od 1.000 KM. Kako je moguće očekivati održiv rast ekonomije, ako oni koji već rade za minimalac ostanu bez posla?
Poduzetnici i političke opcije koje zastupaju njihove interese zanemaruju širu sliku. Povećanje minimalne plate bez sistemske fiskalne reforme postaje mjera koja favorizira privremeni rast javnih prihoda nauštrb dugoročne stabilnosti radnih mjesta i standarda života.
Čije interese zastupaju predlagači?
Podrška zakonu dolazi prvenstveno od strane političara koji su bliski poduzetničkim krugovima. Prijedlog zakona nije rezultat socijalnog dijaloga između sindikata, radnika i poslodavaca, već predstavlja jednostrani pokušaj redefiniranja ekonomske politike u korist određenih grupacija. Umjesto da ponude balansirano rješenje, poput smanjenja doprinosa na teret poslodavaca, predlagači izbjegavaju ključna pitanja fiskalne odgovornosti i opterećenja radničke klase.
Manipulacija javnošću i prijetnjs protestima
Poduzetnici su najavili proteste ispred Parlamenta FBiH, tražeći prisustvo na sjednicama i medijsko praćenje. Iako se pozivaju na transparentnost, jasno je da su njihovi zahtjevi usmjereni ka očuvanju vlastitih privilegija. Prikazivanje ovih zakonskih prijedloga kao rješenja za sve ekonomske probleme ignorira činjenicu da predloženi zakoni favoriziraju kratkoročne dobitke i dodatno opterećuju najslabije u lancu – radnike.
Još jedna matematička manipulacija poslodavaca: Ko zaista plaća cijenu povećanja minimalne plate?
Povećanje minimalne plate sa 619 KM na 1.000 KM se prikazuje kao potez koji donosi značajnu korist javnim prihodima, jer bi ti prihodi porasli za 69,10 posto ili za 300,76 KM po jednoj minimalnoj plati. Međutim, prava cijena ovog “dobitka” pada isključivo na teret poslodavaca i radnika. Dok poslodavci tvrde da će njihov trošak porasti za 64,67 posto, odnosno 681,76 KM, oni zapravo koriste ovu matematiku kako bi skrenuli pažnju s činjenice da će veći dio tog troška pokušati nadoknaditi na račun radnika – kroz otkaze, smanjenje novih zapošljavanja ili dodatni pritisak na plate iznad minimalca.
Ovakva kalkulacija predstavlja još jedan primjer kako se matematičke brojke koriste za maskiranje stvarnih efekata na radničku klasu. Dok javni prihodi rastu, radnici ostaju zarobljeni u ciklusu nesigurnosti i straha od gubitka posla, a poslodavci koriste priliku da lobiraju za smanjenje svojih fiskalnih obaveza bez ikakve obaveze da taj novac vrate kroz poboljšanje uvjeta rada. Ovo je, u suštini, manipulacija brojkama koja služi interesima privilegovanih, dok radnici i dalje snose najveći teret.
Zaključak
Prijedlozi izmjena zakona o doprinosima i porezu na dohodak, uz nedostatak konkretnih mjera za rasterećenje poslodavaca i radnika, ostaju samo polovično rješenje koje dugoročno može izazvati ekonomske i socijalne posljedice. Vrijeme je da političke opcije u Federaciji BiH počnu djelovati u interesu svih građana, a ne samo uskih interesnih grupa koje zastupaju poduzetnike. Umjesto hitnog usvajanja zakona po prijedlogu Čavalića i Aliefendića, potrebno je insistirati na sveobuhvatnim fiskalnim reformama i ravnomjernom rasporedu tereta.