Teheran tvrdi da je više od 32 miliona ljudi učestvovalo u nacionalnoj kampanji „Janfada-ye Iran“, dok je stotine hiljada ljudi izašlo na ulice Teherana; brojke nisu nezavisno potvrđene, ali poruka Irana je jasna – spreman je za dugotrajan sukob

Iran je 18. septembra organizovao jednu od najvećih demonstracija od početka aktuelnog rata, a vlasti su je predstavile kao pokazatelj spremnosti stanovništva da brani zemlju. Prema iranskoj državnoj agenciji Tasnim, kampanja „Janfada-ye Iran“ proširila se širom zemlje i obuhvatila više od 32 miliona učesnika, dok je u Teheranu održan masovni skup na kojem je prikazano i vojno naoružanje.

Međutim, ovu brojku treba čitati s velikim oprezom.

Associated Press izvještava da je na demonstracijama u Teheranu bilo više od 300.000 ljudi, dok je više od 600.000 dobrovoljaca registrovano za vojnu obuku, uz očekivanje iranskih vlasti da bi broj mogao premašiti milion. Najveće brojke o ukupnom učešću u kampanji nisu nezavisno potvrđene.

Zato naslov tipa „Iran mobilisao 32 miliona vojnika“ ne bi odgovarao dostupnim podacima.

Ali ako se propagandni dio ostavi po strani, ostaje mnogo važnija poruka.

Iran se priprema za rat koji neće kratko trajati

Masovna kampanja pokazuje da Teheran želi povećati bazu ljudi koji su spremni proći vojnu obuku i biti uključeni u odbranu zemlje.

To je značajno jer Iran očigledno ne računa samo na regularnu vojsku i Revolucionarnu gardu. Vlasti pokušavaju pokazati da iza njih stoji šira društvena mobilizacija.

Zapovjednik Basija Hossein Taeb ranije je upravo 313.000 učesnika najavljivane vježbe opisao kao demonstraciju iranske „postojanosti i moći“, dok je poručio da bi eventualni pregovori trebali biti vođeni iz pozicije snage.

Drugim riječima, Teheran pokušava poslati poruku da vojni pritisak nije slomio njegovu sposobnost za nastavak rata.

Mnogo važnije od miliona ljudi – Hormuz

Za dalji razvoj sukoba možda je ipak važnije ono što se događa na moru.

Iran i dalje drži Hormuški moreuz u centru sukoba, dok su napadi Huta istovremeno povećali pritisak na Bab el-Mandeb, drugu ključnu tačku za svjetsku trgovinu i transport energije.

Reuters je posljednjih dana izvještavao o napadima na brodove, pritisku na saudijsku energetsku infrastrukturu i sve većoj opasnosti za pomorske rute. Huti su dodatno ojačali svoj položaj na obali Crvenog mora, čime su povećali pritisak na Saudijsku Arabiju i trgovinu kroz Bab el-Mandeb.

Tako rat sve manje izgleda kao sukob ograničen na Iran, SAD i Izrael, a sve više kao konflikt koji zahvata čitav sigurnosni sistem Zaljeva.

Saudijska Arabija sve više na udaru

Najnoviji događaji dodatno potvrđuju taj trend.

Reuters je 19. septembra izvijestio o upozorenjima saudijskih vlasti zbog moguće zračne prijetnje Rijadu, nakon čega su u blizini glavnog aerodroma viđeni dim i vatra. Huti su posljednjih mjeseci intenzivirali napade na saudijske gradove, energetsku infrastrukturu i pomorski saobraćaj.

Time se otvara vrlo opasna mogućnost: što duže traje rat, to je veća vjerovatnoća da će države Zaljeva biti prisiljene aktivnije se uključivati u sigurnosni dio sukoba, čak i ako ne žele direktan rat s Iranom.

Zaljevske države između Washingtona i Teherana

Za Saudijsku Arabiju, UAE, Katar, Bahrein i Kuvajt situacija je posebno nezgodna.

S jedne strane, oslanjaju se na američku vojnu zaštitu.

S druge, Iran im je geografski susjed, a njihova ekonomija zavisi od sigurnog pomorskog i energetskog saobraćaja.

Reuters je već izvještavao o pokušajima zaljevskih država da otvore vlastite diplomatske kanale prema Teheranu, upravo zbog straha od daljeg širenja rata i posljedica po trgovinu i energetiku.

To bi dugoročno moglo promijeniti i političku kartu Bliskog istoka.

Može li mobilizacija dovesti do još veće eskalacije?

Može, ali nije nužno da će se to dogoditi.

Postoji nekoliko mogućih posljedica.

Prva je produžavanje rata. Iran bi povećanjem broja obučenih ljudi mogao pokušati povećati sposobnost društva da izdrži dugotrajni sukob.

Druga je povećanje pritiska na pomorske rute. Ako se nastave napadi u Hormuzu i Bab el-Mandebu, posljedice neće osjećati samo zemlje u regionu. Već sada cijene nafte i troškovi transporta trpe posljedice. Reuters je ranije izvještavao o cijeni Brenta iznad 100 dolara i rastu troškova pomorskog transporta.

Treća je mogućnost širenja sukoba na države Zaljeva. Napadi na saudijsku infrastrukturu pokazuju koliko je tanka granica između posrednog i direktnog regionalnog rata.

Četvrta je – paradoksalno – veći pritisak za pregovore.

Što rat duže traje, raste interes svih strana za neki oblik dogovora koji bi omogućio normalizaciju pomorskog saobraćaja i smanjio pritisak na energetsku infrastrukturu.

„32 miliona“ kao vojna ili politička poruka?

Vjerovatno je ovo drugo najmanje jednako važno kao prvo.

Čak i ako se najveća iranska brojka ne može nezavisno potvrditi, stotine hiljada ljudi na ulicama Teherana i stotine hiljada registrovanih za vojnu obuku predstavljaju stvaran politički događaj.

Teheran time poručuje protivnicima:

Rat nije slomio iransku državu, a Iran želi pokazati da ima društvenu bazu za nastavak otpora.

Ali istovremeno, masovna mobilizacija može imati i unutrašnju funkciju. AP upozorava da bi dio dobrovoljačkih struktura mogao biti korišten i za unutrašnju kontrolu, posebno imajući u vidu ranije proteste i političku nestabilnost u zemlji.

Zaljev ulazi u neizvjesniju fazu

Ako se nastave istovremeno zatvoren Hormuz, pritisak na Bab el-Mandeb, napadi na saudijsku infrastrukturu i iranska mobilizacija, rat bi mogao ući u novu fazu u kojoj će pitanje više biti ne samo ko kontroliše određenu teritoriju, nego ko može izdržati ekonomski i vojni pritisak duže.

Iran ima mogućnost da koristi geografiju, rakete, dronove, pomorske kapacitete i mrežu saveznika.

SAD imaju ogromnu vojnu i logističku nadmoć, ali rat već nosi veliki finansijski teret. Prema američkim procjenama koje prenosi AP, trošak rata do 3. septembra dostigao je 43,6 milijardi dolara, uz rast troškova municije i pritisak na zalihe protivraketnih presretača.

Zbog toga bi se naredna faza rata mogla odlučivati ne samo na nebu i moru, nego i kroz cijene nafte, sigurnost trgovačkih ruta, pritisak na budžete i spremnost stanovništva da podnese posljedice dugotrajnog sukoba.

Analiza: LuPortal / Izvori: Reuters, TasnimNews, AP News, NewYorkPost, TheTimesOfIndia, ProtoThema, OutlookIndia, TheSundayGuardian, Streamline, Fakti