Piše: Izudin Maleškić, brigadir u penziji

Kampanja za opšte izbore 2026. krenula je, sa bina su stranački lideri i kandidati počeli sa standardnom retorikom, parolama, sloganima i floskulama.

Kao i u svim dosadašnjim kampanjama za opšte izbore građanima se ništa posebno nije i neće govoriti po pitanjima odbrane.

Na to pitanje političari uglavnom gledaju kroz prizmu veličine budžeta tog resornog ministarstva, a ne kroz prizmu političkih prilika, odnosa u okruženju, mogućih prijetnji po teritorijalni integritet države i vizije makar nekog bližeg izgleda tog segmenta društva.

Nažalost političari su nam podmetnuli kao kukavičije jaje da nam je isključivo međunarodna zajednica garant, pa i odgovorna za teritorijalni integritet države dok se oni poprilično drže po strani uprkos kontinuitetu političkih tenzija i stalnih prijetnji po stabilnost cijelog regiona.

Uglavnom građani niti puno šta znaju o segmentu odbrane, a niti im o tome političari išta govore, pa makar to bilo i u predizbornoj kampanji.
Jedino u ljetnim mjesecima kada krenu požari građani ponešto čuju za Oružane snage, od toga ipak ponajviše o njenoj zračnoj komponenti.

Upravo kroz prizmu zračnih snaga, kao čovjek koji je karijeru završio kao načelnik štaba brigade zračnih snaga, i do sada sam često pisao pa ću i ovaj put ponoviti nužnost jednog ozbiljnijeg pristupa Oružanim snagama nakon ovih izbora, posebno po pitanjima njene depolitizacije i izgradnje profesionalnijih standarda.

Kadrovska politika je majka svih politika, ključ uspjeha, ali i neuspjeha.

Obzirim da je ona u okvirima etničkog odlučivanja tako da su dugogodišnjom kadrovskom politikom unutar bošnjačke komponente, iza koje je uglavnom stojala SDA stranka, najznačajnije pozicije najčešće bile “zarobljavane” kadrovima koji se ne mogu baš pohvaliti nekim svojim blistavim rezultatima.

Uglavnom najinteresantnije su uvijek bile generalske pozicije.

Jedan od takvih generala svojim je uticajem i katastrofalnim kadrovskim rješenjima godinama devastira upravo segment zračnih snaga.
Danas isti taj preko leđa i rezultata zrakoplovaca pokušava osigurati podršku za novi generalski mandat ili možda neku ambasadorsku poziciju.

Danas kada su zrakoplovci, piloti, letači tehničari i ostali zrakoplovno-tehnički kadar, svakodnevno angažirani na gašenju požara širom države i kada njihovo angažiranje prelazi čak i granice normalne ljudske izdržljivosti, a to mogu samo visoko profesionalni i odgovorni ljudi kojim su životi i imovina građana na prvom mjestu, na sceni je jedna klasična zloupotreba istih tih zrakoplovaca koji žargonski kazano bivaju svaki put zaboravljeni netom po završetku sezone gašenja požara.

Okidač za ovaj tekst je upravo ta spoznaja koja je poražavajuća za cijeli sistem u kojem izvršioci misije gašenja požara bivaju vrlo brzo zaboravljeni uprkos njihovom entuzijazmu bez kojeg sigurno danas niti jedan helikopter ne bi poletio, bez obzira na sve naredbe i odluke.

Bez entuzijazma tih ljudi ministar Helez i cijelo Predsjedništvo BiH mogli bi ispisati mile papira helikopteri poletjeli ne bi.

I tako se godinama vrtimo u krug.
Sistem je zakazivao i u moje vrijeme, a helikopteri su opet letjeli.
Sistem je zakazao i danas, i helikopteri opet lete.

Zapravo ljudi zakazuju. Zakazuju upravo oni koji su zarobili svoje pozicije i kao takvi guše sistem.

Neke stvari i činjenice nisu za javnost jer kao takve ne mogu se okarakterisati samo kao puki propust.

Ovo je svakako indikator jednog dubljeg i dugogodišnjeg nemara prema zračnim snagama bez ikakvih posljedica.
Jedan od najodgovornijih generala danas upravo preko tih zračnih snaga pokušava skrenuti pažnju na sebe, a kadrovski ih je godinama devastirao.

Uvijek, kao po pravilu, sve je radio suprotno prijedlozima visokopozicioniranih i iskusnih zrakoplovaca.

To iz ličnog iskustva znam, ali i iz iskustva ljudi s kojim sam blisko sarađivao.

Postavlja se pitanje zašto, i zarad čijih interesa je uvijek tako postupao.

Uprkos tome, ipak je jedna mala grupa izrazitih profesionalaca, vizionara i patriota, pronašla način da u veoma teškim okolnostima pokrene projekte zanavljanja letačkog kadra i nabavke novih helikoptera i tako, bar za kratko, stvori uslove za opstanak zrakoplovstva kao vida OS BiH.

Nije džaba rečeno, ako želiš uništiti neku organizaciju samo vodi pogrešnu kadrovsku politiku i nemoj je podmlađivati.

Taj proces još uvijek traje, i na kraju treba rezultirati sa 60 novih mladih pilota.
Sa podmlađivanjem su se nekako i izborili, nažalost nisu se uspjeli izboriti da se sačuvaju i iskusni piloti.

Za neke dvije godine nećemo imati više ni jednog iskusnog pilota.

Postavlja se pitanje ko će onda prenositi iskustva na te mlađe pilote, i da li uopšte odgovorni znaju šta to znači sa aspekta sigurnosti letenja?

Koliko se čekalo na kadrovsko podmlađivanje i zanavljanje helikoptera dovoljno govori činjenica da je prije ovog procesa zadnje školovanje pilota i nabavka helikoptera bila kroz program “Opremi i obuči” Vojske Federacije Bosne i Hercegovine.

Znači 26 godina se čekalo da to uradi onaj kome je to bila funkcionalna obaveza.
Ipak to danas uradiše oni kojim je interes države ispred ličnih interesa.

Kažu da nije važno ko je i da li je nešto uradio, važno je ko se na kraju uslika.
A može li biti bolja prilika za slikanje nego u nekoj vanrednoj situaciji.
Upravo požari koji bukte širom države idealna su prilika za to jer ih mediji svakodnevno prate sa posebnom pažnjom. Svakako da je u takvim prilikama interesantno imati generala za sagovornika.

Bar ljudima koji se razumiju u vojsku jasno je da ne može biti baš bilo koji general. Ako igdje bar se u vojsci zna šta je čija nadležnost.

Da, al’ u drugim vojskama?

Kod nas ipak javnost može dobiti putem medija sve o planiranim i izvršenim zadacima u misiji gašenja požara i od strane generala koji u najmanju ruku nije za to nadležan.

Svi koji se iole razumiju u strukturu OS BiH znaju da su zračne snage u lancu komandovanja Operativne komande OS BiH i upravo je isključiva nadležnost komandanta OK OS BiH da javnosti prezentira sve oko angažiranja zračnih snaga.

Osim njega to mogu uraditi samo njegov zamjenik za operacije ili komandant brigade Zračnih snaga.
Svi ostali su nenadležni.

Ali ako je to baš morao biti neko iz Zajedničkog štaba OS BiH onda je to ipak trebao biti Načelnik ZŠ OS BiH ili njegov zamjenik za operacije.
Znači na sceni smo imali jedan eklatantan primjer neprofesionalizma i zloupotrebe položaja jednog visokopozicioniranog generala.

Sve navedeno demonstrirano je i za vrijeme sajma “First Balkan Shield 2026” gdje smo se mogli uvjeriti koliko je svojim uticajem uspio privatizirati OS BiH, pa čak i zloupotrijebiti obične vojnike koji mu poslužiše kao privatna publika.

Ponoviću još jednom istu rečenicu.
Svi koji se iole razumiju u vojsku znaju koje su teme za običnog vojnika, a koje nisu.

Tako da je bezpredmetno sada uopšte govoriti da li je tema o kojoj je general govorio drugog dana sajma bila za obične vojnike ili nije.
Iako zasigurno nije bila, jednostavno oni su ga po naređenju morali slušati.

Postavlja se jednostavno pitanje, šta je bio cilj tog panela, samopromocija ili nešto drugo?

Zar paneli nisu namjenjeni za stručna lica, pripadnike OS drugih zemalja učesnica sajma u cilju razmjene znanja i iskustava.

Sve su ovo primjeri koji pokazuju ozbiljnost indikatora političkog uticaja i moći pred kojim je nemoćna linija komandovanja i kontrole pa i sama struktura OS BiH samo na primjeru zračnih snaga.

Dakle, sve navedeno daje dovoljno razloga da se poslije izbora naši političari ozbiljnije okrenu i posvete problemima koji opterećuju OS BiH i dovode u pitanje njenu funkcionalnost i operativnost.

Autor teksta i fotografije: Izudin Maleškić, brigadir u penziji