Je li „duplo oporezivanje“ kada država prvo oporezuje našu zaradu, a zatim PDV-om oporezuje potrošnju novca koji nam je nakon toga ostao? Prije pitanja o pravednosti, treba razjasniti šta o tome kažu važeći zakoni.

Prije svega, važno je razjasniti šta ovaj tekst jeste, a šta nije:

Ovdje ne odlučujemo je li ovakav porezni sistem pravedan ili nepravedan, dobar ili loš. Pitanje je mnogo konkretnije: da li je takav način oporezivanja zakonit prema važećim propisima u Bosni i Hercegovini i da li se, pravno gledano, zaista radi o „dvostrukom oporezivanju“?

Drugim riječima, prvo razdvajamo zakonitost od pravednosti, a zatim pokušavamo objasniti šta se zapravo oporezuje kada građanin primi platu, a dio tog novca kasnije potroši.

Tek nakon toga možemo raspravljati o tome je li takav sistem pravedan, koliko opterećuje građane i da li bi ga trebalo mijenjati.

Građanin zaradi novac, država oporezuje dohodak, a kada tim novcem ode u prodavnicu – u cijeni ponovo plaća PDV. Da li država dva puta oporezuje isti novac ili je riječ o dva potpuno različita poreza?

Pitanje se često pojavljuje u svakodnevnim razgovorima:

„Kako nije duplo oporezivanje? Prvo mi uzmu porez i doprinose od plate, a onda mi uzmu još 17 posto kada potrošim ono što mi je ostalo.“

Na prvi pogled, logika djeluje potpuno jasna.

Ali porezni sistem je malo složeniji.

Nije riječ o dvostrukom oporezivanju istog poreznog objekta – ali jeste riječ o tome da se isti novac tokom svog životnog ciklusa može naći u osnovici različitih poreza.

I upravo tu nastaje najveća zabuna.

Plata i potrošnja nisu ista porezna osnovica

Kada građanin ostvari dohodak od rada, porezni sistem oporezuje dohodak. Zakon o porezu na dohodak FBiH propisuje oporezivanje dohotka fizičkih osoba, uključujući dohodak od nesamostalnog rada.

PDV je nešto sasvim drugo.

PDV se vezuje za promet dobara i usluga, a u BiH se primjenjuje jedinstvena standardna stopa od 17 posto.

Zato matematički možemo napraviti ovu jednostavnu liniju:

rad → dohodak → porez/doprinosi → neto novac → kupovina → PDV

Novac jeste isti.

Ali porezni događaj nije isti.

Prvi put država oporezuje ostvarivanje dohotka.

Drugi put se oporezuje promet robe ili usluge.

To je ključna razlika.

Ali građanin s pravom osjeća da plaća više puta

Ovdje dolazimo do dijela koji se često izgubi u pravnim definicijama.

Ljudi često kažu:

„Država prvo oporezuje ono što zaradim, a zatim oporezuje i ono što od već oporezovanog novca potrošim.“

To jeste stvarni osjećaj fiskalnog opterećenja.

Ali pravno gledano, nije riječ o tome da je država ponovo oporezovala istu poreznu osnovicu.

A gdje su tu doprinosi?

Tu postoji još jedna važna zabluda.

Ljudi često kažu:

„Od plate mi uzmu porez i doprinose, pa onda još PDV.“

To jeste tačno kao opis ukupnog fiskalnog opterećenja, ali porez na dohodak i doprinosi nisu ista stvar.

Doprinosi su povezani sa sistemima socijalnog osiguranja – prije svega penzijskim, zdravstvenim i osiguranjem od nezaposlenosti.

Zato nije precizno sve što država uzme od plate nazvati jednostavno „porezom“.

Zašto onda PDV nije porez na već oporezovani novac?

Zato što PDV nije dizajniran da pita:

„Odakle ti novac kojim ovo plaćaš?“

PDV ne zanima da li je novac kojim kupujete proizvod došao od plate, penzije, štednje, nasljedstva ili prodaje neke imovine.

On se obračunava na oporezivi promet.

Drugim riječima, država ne kaže:

„Ovaj novac je već bio oporezovan, pa ćemo ga sada ponovo oporezovati.“

Nego kaže:

„Kupuješ oporezivu robu ili uslugu – na taj promet obračunava se PDV.“

To je suštinska razlika.

Ali postoji jedna važna stvar: PDV je porez koji na kraju najviše osjeti potrošač

Kod PDV-a registrovani obveznici obračunavaju i uplaćuju porez državi, ali je ekonomski teret PDV-a na kraju vezan za krajnju potrošnju.

Zato građanin na računu vidi cijenu koja već uključuje PDV.

I tu nastaje ono što bismo mogli nazvati „skrivenim“ slojem oporezivanja.

Kada dobijete platu, jasno vidite koliko je otišlo na poreze i doprinose.

Kada kupite hljeb, televizor, gorivo ili platite određenu uslugu, PDV je već ugrađen u cijenu.

Ne dobijete poseban račun države na kojem piše:

„Danas ste državi platili 3,40 KM PDV-a.“

Ali taj iznos jeste sadržan u cijeni ako je promet oporeziv PDV-om.

Zabluda broj 1: „Država mi uzme 17 posto od plate“

Ne.

17 posto je standardna stopa PDV-a, a ne porez na platu.

Porez na dohodak i doprinosi obračunavaju se po potpuno drugačijim pravilima.

Zabluda broj 2: „PDV je 17 posto od cijene koju platim“

Ni ovo matematički nije potpuno precizno.

Ako je proizvod bez PDV-a 100 KM, sa PDV-om od 17 posto košta 117 KM.

Ali ako je konačna cijena koju platite 117 KM, PDV u toj cijeni iznosi 17 KM.

Ako je konačna cijena 1.000 KM, PDV sadržan u njoj iznosi oko 145,30 KM.

Dakle, 17 posto se primjenjuje na poreznu osnovicu bez PDV-a, a ne tako što se od konačne cijene jednostavno oduzme 17 posto.

Zabluda broj 3: „Ako sam već platio porez na novac, više nijedan porez ne bi smio biti plaćen“

To bi značilo da bi svaki novac nakon prvog oporezivanja postao trajno oslobođen svih budućih poreza.

To u praksi ne funkcioniše tako.

Isti novac može tokom vremena biti dio različitih ekonomskih transakcija.

Primjer:

Zaposleni zaradi 2.000 KM → plati pripadajuće obaveze → ostane mu neto iznos → kupi automobil → u cijeni postoje porezi i eventualno PDV → automobil kasnije proda → nastaje nova transakcija koja može imati svoja porezna pravila.

Svaki od tih događaja ima svoju poreznu logiku.

Zabluda broj 4: „Zato je tvrdnja o duplom oporezivanju potpuno besmislena“

Ni to nije fer zaključak.

U svakodnevnom, ekonomskom govoru izraz „duplo oporezivanje“ često se koristi da opiše situaciju u kojoj se novac koji je već prošao kroz jedan porezni sistem ponovo pojavljuje u osnovici drugog poreza.

To je razumljiva kritika ukupnog poreznog opterećenja.

Samo treba biti precizan.

Ako govorimo pravnički i porezno-tehnički:

nije riječ o dvostrukom oporezivanju istog dohotka.

Ako govorimo iz perspektive građanina:

isti novac može biti opterećen različitim porezima u različitim fazama njegovog korištenja.

Obje rečenice mogu biti istinite istovremeno.

I tu dolazimo do mnogo važnijeg pitanja

Umjesto da se beskonačno raspravlja:

„Je li ovo duplo oporezivanje?“

mnogo je zanimljivije pitati:

Koliki je stvarni ukupni fiskalni teret na jednu zarađenu marku?

To je pitanje na koje građanin zapravo želi odgovor.

Jer nije dovoljno znati samo stopu poreza na dohodak.

Treba uzeti u obzir:

  • doprinose iz plate;
  • doprinose na teret poslodavca;
  • porez na dohodak;
  • PDV;
  • akcize na određene proizvode;
  • poreze i naknade povezane s registracijom i korištenjem vozila;
  • poreze na određene transakcije;
  • komunalne i druge propisane naknade.

Tek kada se sve posmatra zajedno, dobija se približna slika koliko ekonomskog rezultata rada građanina završi kroz različite oblike javnih prihoda.

Najvažnije: porez nije isto što i cijena države

Ovdje je potrebno napraviti još jednu razliku.

Činjenica da građanin plaća poreze ne znači automatski da su svi ti porezi neopravdani.

Iz poreza i doprinosa finansiraju se javne funkcije i sistemi koje građani koriste – od penzijskog i zdravstvenog sistema do infrastrukture, obrazovanja, sigurnosti i drugih javnih funkcija.

Pravo pitanje zato nije:

„Zašto uopće plaćam porez?“

nego:

„Koliko plaćam, ko snosi najveći teret i šta za taj novac dobijam od države?“

To je već ozbiljno pitanje javnih finansija.

Zaključak

Nije precizno reći da država dva puta oporezuje istu platu kada prvo obračuna porez na dohodak, a zatim PDV na kupovinu.

Porez na dohodak oporezuje dohodak, dok PDV oporezuje promet dobara i usluga.

Ali je potpuno legitimno govoriti o kumulativnom fiskalnom opterećenju građanina.

Jer novac koji je jednom nastao radom i bio predmet poreza i doprinosa, nakon toga može biti potrošen u transakciji na koju se obračunava PDV.

Zato je možda najpreciznija rečenica:

Nije riječ o dvostrukom oporezivanju istog poreznog objekta, ali isti zarađeni novac može tokom svog životnog ciklusa biti obuhvaćen različitim porezima.

A upravo je pitanje koliko od jedne zarađene marke na kraju završi državi mnogo zanimljivije od same rasprave o tome da li je izraz „duplo oporezivanje“ pravno ispravan.

Istraživanje i analiza: LuPortal