admin
Ministar Lakić objavio da su obje elektroprivrede u plusu, ali poređenje dobiti od 10,4 i 27,2 miliona KM bez veličine sistema, broja kupaca i proizvodnih kapaciteta daje samo dio slike
Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić objavio je da su dvije elektroprivrede u Federaciji BiH prvo polugodište 2026. godine završile s pozitivnim poslovnim rezultatom.
Lakić je nakon sastanka s direktorima Elektroprivreda BiH Sanelom Buljubašićem i Elektroprivreda HZ HB Dragom Bagom saopćio da je EPBiH ostvarila dobit od 10,4 miliona KM, uz 80,2 miliona KM investicija, dok je EP HZ HB ostvarila 27,2 miliona KM dobiti i investirala više od 52 miliona KM.
Ministar to predstavlja kao „finansijski i operativni zaokret“ i dokaz da se „dosadašnji trud isplatio“.
Ali kada se ove brojke stave u širi kontekst, slika postaje znatno složenija.
EPBiH je više nego dvostruko veći proizvodni sistem
EP HZ HB u svom proizvodnom portfelju ima sedam hidroelektrana ukupne instalirane snage 872 MW, uz vjetroelektranu Mesihovina od 50,6 MW. Kompanija dakle raspolaže ukupnim proizvodnim portfeljem od oko 922,6 MW, gotovo u cijelosti zasnovanim na obnovljivim izvorima.
EPBiH, nasuprot tome, raspolaže velikim hidroenergetskim i termoenergetskim sistemom, uključujući TE Tuzla i TE Kakanj. Planirani proizvodni kapacitet EPBiH za 2025. bio je oko 6.193,5 GWh, naspram 1.628 GWh za EP HZ HB.
To je veoma bitna razlika.
EPBiH nije samo „veća elektroprivreda“. Ona upravlja daleko složenijim sistemom koji uključuje termoelektrane, rudnike i posljedice nedostatka uglja.
Još veća razlika je u broju kupaca
Prema podacima DERK-a za 2025. godinu:
- EPBiH je imala 826.654 kupca;
- EP HZ HB 208.566 kupaca.
Dakle, EPBiH ima gotovo četiri puta više kupaca.
Ako se Lakićeva objavljena dobit samo matematički podijeli brojem kupaca, dobija se veoma zanimljiva slika:
EPBiH:
10,4 miliona KM ÷ 826.654 ≈ 12,6 KM dobiti po kupcu
EP HZ HB:
27,2 miliona KM ÷ 208.566 ≈ 130,4 KM dobiti po kupcu
Dakle, prema objavljenim rezultatima, dobit po kupcu EP HZ HB bila bi približno 10 puta veća.
Ali ni ovaj podatak sam po sebi ne znači da je jedna uprava „deset puta bolja“. On samo pokazuje koliko je opasno porediti apsolutne iznose dobiti bez veličine sistema.
EPBiH je u 2025. imala prihod od 1,46 milijardi KM
Tu se vidi još jedan važan element priče.
EPBiH je 2025. godine ostvarila 1,46 milijardi KM prihoda, ali je godinu završila s 52,38 miliona KM gubitka. Proizvela je oko 4.808,6 GWh električne energije.
Sama kompanija kao ključne razloge navodi nedostatak potrebnih količina uglja i nepovoljne hidrološke prilike, zbog čega je morala dodatno kupovati električnu energiju na tržištu. (Šta onda da kažu iz RP HZ HB ako se već pominju “nepovoljne hidrološke prilike”?)
To je kontekst bez kojeg se teško može razumjeti današnjih 10,4 miliona KM dobiti.
Jer nije riječ o kompaniji koja je iz neke stabilne situacije odjednom napravila spektakularan profit.
Riječ je o kompaniji koja je 2024. i 2025. završila s velikim gubicima, a samo je 2025. završila sa minusom od 52,38 miliona KM.
HZ HB ima potpuno drugačiju strukturu
EP HZ HB je 2025. godine ostvarila 372,5 miliona KM prihoda i 1,25 miliona KM dobiti. Godinu ranije imala je 374,5 miliona KM prihoda i 696,6 hiljada KM dobiti.
Drugim riječima, i prije rezultata za prvih šest mjeseci 2026. godine dvije kompanije su imale potpuno različitu ekonomsku strukturu.
EPBiH je mnogo veći sistem, s višestruko većim prihodima, brojem kupaca i proizvodnim obavezama.
EP HZ HB je manja kompanija čiji je proizvodni portfelj dominantno hidroenergetski.
A hidroelektrana i termoelektrana jednostavno nisu isti poslovni model – termoelektrana, na primjer, ne zavisi od “nepovoljnih hidrološkij prilika”.
Zato je posebno zanimljiva Lakićeva rečenica o „odgovornom upravljanju“
Lakićevu objavu ne treba nužno osporavati samo zato što je politička.
Dobit od 10,4 miliona KM za EPBiH jeste bolji rezultat od gubitka od 52,38 miliona KM iz 2025. godine.
To jeste stvaran pomak.
I 80,2 miliona KM investicija predstavlja konkretan iznos.
Ali iz toga još ne proizlazi da je „energetski sektor izvučen iz provalije“.
Za takav zaključak potrebno je mnogo više od jednog polugodišta.
Potrebno je vidjeti najmanje:
- kako je dobit ostvarena;
- kakvi su prihodi i rashodi;
- koliko je električne energije proizvedeno;
- koliko je kupljeno na tržištu;
- kakvo je stanje rudnika i snabdijevanja ugljem;
- kakva je likvidnost;
- koliki su dugovi i obaveze;
- koliki su troškovi rada;
- koliko se investira u proizvodne kapacitete;
- te, prije svega, da li se pozitivan rezultat može održati.
I tu dolazimo do najvažnijeg zaključka
Možda nije korektno iz objavljenih podataka zaključiti da je EP HZ HB poslovno „uspješnija“ od EPBiH zato što je ostvarila 27,2 miliona KM dobiti naspram 10,4 miliona KM, ali jednako tako nije korektno koristiti tih 10,4 miliona KM kao dokaz da je problem EPBiH riješen.
Najpošteniji zaključak je mnogo jednostavniji:
Obje elektroprivrede su prvo polugodište 2026. završile u plusu, što jeste pozitivan signal. Ali veličina sistema čini direktno poređenje dobiti vrlo varljivim.
EPBiH ima skoro četiri puta više kupaca, znatno veći proizvodni sistem, više nego dvostruko veći instalirani kapacitet u odnosu na proizvodni portfelj HZ HB i višestruko veći obim poslovanja. Istovremeno nosi teret termoenergetskog sistema, rudnika i problema s ugljem koji EP HZ HB nema u istoj formi.
S druge strane, brojke pokazuju da je EP HZ HB u odnosu na svoju veličinu ostvarila izuzetno visoku dobit u prvih šest mjeseci 2026. godine.
Zato je politička poruka o „dvije elektroprivrede u plusu“ legitimna kao informacija o polugodišnjem rezultatu, ali je tvrdnja o „velikom uspjehu“ ipak stvar interpretacije, a ne činjenice koju same brojke dokazuju.
A za EPBiH će pravi test biti tek ono što će se vidjeti na kraju 2026. godine: da li će 10,4 miliona KM ostati samo polugodišnji preokret ili će postati početak održivog izlaska iz problema koji su joj u prethodne dvije godine donijeli više od 110 miliona KM gubitaka.
