Dok CIK upozorava na zabranu zloupotrebe javnih sredstava, Vlada TK uoči izbora intenzivira objave o milionima za penzionere, infrastrukturu, mlade, zdravstvo i lokalne projekte – gdje završava redovan rad vlasti, a počinje predizborna kampanja?

3.904.300 KM za 39.043 penzionera. Po 100 KM svakom.

Vijest koju je Vlada Tuzlanskog kantona objavila 11. augusta na prvi pogled zvuči kao ono što bi svaka vlast željela čuti od građana – pomoć onima koji imaju najniže penzije.

Ali postoji i druga strana priče.

Do Općih izbora u Bosni i Hercegovini ostalo je manje od dva mjeseca. Izbori su zakazani za 4. oktobar, dok zvanična izborna kampanja počinje 4. septembra. Kandidatske liste su već predate, a CIK je krajem jula završio proces njihove ovjere.

I upravo u tom trenutku Vlada TK, na čelu sa premijerom Irfanom Halilagićem, posljednjih sedmica objavljuje niz odluka o novim ulaganjima, transferima, subvencijama i finansijskoj podršci različitim kategorijama stanovništva.

Pitanje, dakle, nije da li je 100 KM penzionerima dobrodošlo. Naravno da jeste.

Pitanje je mnogo neugodnije:

Zašto se ovakva odluka donosi i javno saopštava upravo sada – nekoliko sedmica prije izbora?

Penzionerima po 100 KM – ali baš sada

Prema odluci Vlade TK, jednokratnu pomoć dobit će 39.043 penzionera sa prebivalištem u Kantonu koji primaju najniže penzije u Federaciji, odnosno penzije od 449,83 do 690,10 KM, kao i određene korisnike kojima se isplaćuje razlika penzije.

Novac bi, nakon potrebnih procedura, trebao biti isplaćen uz penziju za august.

Vlada naglašava da ovo radi petu godinu zaredom i da penzijsko osiguranje nije izvorna nadležnost Kantona.

To je važan argument u odbranu odluke.

Ali upravo zbog toga pitanje postaje još zanimljivije: ako je riječ o kontinuiranoj politici koja traje pet godina, zašto se njen ovogodišnji nastavak ne može posmatrati i kroz činjenicu da se odvija neposredno pred izbore?

Sama činjenica da se nešto događa pred izbore, naravno, nije dokaz zloupotrebe.

Ali politika nije samo ono što je napisano u odluci. Politika je i tajming.

Nije samo 100 KM

Problem nastaje kada se posljednje sedmice pogledaju kao cjelina.

U martu je Vlada TK potpisala ugovor o prijenosu 10 miliona KM Živinicama za projekte vodosnabdijevanja. Vlada je taj potez predstavila kao jedan od najvećih iskoraka u vodoprivredi u ovom mandatu.

U junu je Vlada osigurala 3,05 miliona KM za podršku domovima zdravlja, uz prisustvo premijera Halilagića na potpisivanju ugovora.

Na sjednici 23. juna usmjereno je gotovo 600.000 KM za nauku i mlade istraživače, dok je istovremeno odlučeno da studenti koji se prvi put upisuju kao samofinansirajući plaćaju školarinu od samo 100 KM po semestru, kao i budžetski studenti. Vlada je tada dala saglasnost i za prijem 20 saradnika na Univerzitetu u Tuzli.

A onda dolazi juli.

Juli kao mjesec „miliona“

Dana 7. jula Vlada je odobrila 127.039 KM za projekte održivog povratka, uključujući sredstva za sanaciju puta u lukavačkoj Turiji i druge lokalne projekte. Istog dana odobreno je i 100.000 KM Islamskoj zajednici – Muftijstvu tuzlanskom za završetak izgradnje Islamskog kulturnog centra sa džamijom u Lukavcu.

Samo sedam dana kasnije Vlada je utvrdila program vrijedan 954.000 KM za podršku mladima. U njemu je 300.000 KM predviđeno za subvencioniranje kamata na stambene kredite mladih, 280.000 KM za IMPAKT inkubatore poslovnih ideja, 189.000 KM za subvencioniranje troškova neformalnog obrazovanja mladih i dodatna sredstva za omladinska udruženja i druge programe.

15. jula položen je kamen temeljac za fiskulturnu salu u Stuparima, za koju je Vlada TK osigurala 653.841 KM.

Dan kasnije, 273 dodatna kandidata dobila su mogućnost upisa na šest fakulteta Univerziteta u Tuzli nakon što je Vlada dala saglasnost na odluku Senata o povećanju upisnih kvota.

A 20. jula stigla je vijest koja je za Lukavac posebno značajna: Vlada TK osigurala je 5,3 miliona KM za stabilnije vodosnabdijevanje grada, uključujući kupovinu i prenos Filter stanice Modrac i ulaganja u vodne objekte.

Samo dan kasnije odobreno je još 100.000 KM za deset gorskih službi spašavanja, po 10.000 KM svakoj.

Krajem jula Vlada je donijela i program vrijedan 3,72 miliona KM za podršku razvoju Kantona, namijenjen privredi, infrastrukturi i lokalnim projektima.

A sada, 11. augusta, dolazi 3,9 miliona KM za penzionere.

Kada se sve ove odluke stave jedna pored druge, teško je ne primijetiti da Vlada TK u mjesecima pred izbore ima šta pokazati.

Sve je to možda potpuno zakonito. Ali pitanje ostaje.

I upravo ovdje treba biti pošten.

Nijedna od navedenih odluka sama po sebi nije dokaz kupovine glasova.

Naprotiv, mnoge od njih predstavljaju legitimne javne politike: ulaganje u vodovode, škole, zdravstvo, mlade, spašavanje i pomoć socijalno ugroženima normalan su posao svake vlade.

Čak i CIK u svom upozorenju od 16. jula izričito navodi da zabrana zloupotrebe javnih resursa ne sprečava javne funkcionere da redovno obavljaju svoje službene dužnosti. Problem nastaje kada se javna sredstva ili službeni položaj koriste za političku promociju ili sticanje političke koristi.

Dakle, nije problem u tome što Vlada radi.

Problem je ako se rad Vlade pretvara u politički marketing.

A tu razliku ne određuje samo datum potpisivanja ugovora, nego način na koji se javnosti ti projekti predstavljaju, ko ih predstavlja, koliko se naglašava uloga konkretnog političara i da li se javni novac počinje koristiti kao dokaz da građani „trebaju biti zahvalni“ vlasti.

CIK je već upozorio upravo na ovo

CIK BiH je 16. jula, dakle usred ovog intenzivnog perioda odluka i investicija, posebno podsjetio nosioce izvršnih funkcija, mandate i buduće kandidate da je zabranjeno korištenje javnih sredstava i resursa radi vođenja izborne kampanje ili sticanja političke koristi.

CIK kao problem navodi i korištenje javnih događaja i manifestacija koje finansiraju javne institucije za političku promociju kandidata ili političkih subjekata.

To upozorenje nije bilo upućeno samo Vladi TK.

Ali je teško zanemariti činjenicu da je objavljeno u vrijeme kada je izborni proces već duboko odmakao i kada su kandidatske liste već bile predane.

Da li se javni novac pretvara u predizborni bilbord?

Možda je upravo to pravo pitanje.

Jer politički bilbord ne mora uvijek biti napravljen od papira i postavljen uz cestu.

  • Može biti i svečano potpisivanje ugovora.
  • Može biti kamen temeljac.
  • Može biti fotografija sa gradonačelnikom.
  • Može biti objava da je „Vlada osigurala milione“.
  • Može biti vijest da je „Vlada omogućila“ ovo ili ono.

A posebno je zanimljivo kada se sve to događa u kratkom vremenskom periodu neposredno pred izbore.

U tom smislu, 3,9 miliona KM za 39.043 penzionera nije samo socijalna mjera. To je i politički događaj sa potencijalno ogromnim komunikacijskim efektom.

Jer 39.043 ljudi dobija konkretnu korist od odluke Vlade.

A izbori su upravo borba za povjerenje tih ljudi.

„Kupovina glasova“ je teška riječ – ali pitanje se ne može zabraniti

Nazvati ovakvu odluku „kupovinom glasova“ bilo bi previše ako se ne može dokazati da je pomoć uslovljena političkom podrškom.

Ali jednako bi bilo pogrešno tvrditi da građani nemaju pravo pitati ima li politička vlast korist od ovakvog tajminga.

Pogotovo kada se istovremeno nižu infrastrukturni projekti, finansijske pomoći, subvencije, nova upisna mjesta, podrške mladima, ulaganja u škole i zdravstvo.

To nije optužnica.

To je pitanje koje bi svaka demokratska vlast trebala moći podnijeti.

Izborna pravila postoje da bi vlast bila u nepovoljnijem položaju, a ne da bi imala prednost

Suština izbornog zakona nije u tome da vlasti zabrani da radi.

Naprotiv.

Vlada mora raditi i u izbornoj godini.

Ali demokratski sistem pokušava spriječiti situaciju u kojoj se novac svih građana pretvara u politički kapital jedne stranke ili jednog funkcionera.

Zato je i CIK morao posebno podsjetiti vlasti na zabranu zloupotrebe javnih sredstava.

A kada pogledamo šta se u Tuzlanskom kantonu događa u sedmicama pred početak zvanične kampanje, sasvim je legitimno pitati:

Da li gledamo normalan intenzitet rada Vlade ili smo već zakoračili u sivu zonu predizborne kampanje?

Jer izborna kampanja formalno počinje tek 4. septembra.

Ali ako politička promocija javnih odluka počne mnogo prije toga, postavlja se pitanje čemu onda služe izborna pravila i vremenska ograničenja?

Kao da je neko zaključio da pravila vrijede za druge

I upravo tu cijela priča počinje ličiti na poznati bosanskohercegovački „paralelizam“:

zakon kaže jedno, politička praksa drugo, a građani bi trebali vjerovati da između toga nema nikakve veze.

Možda su sve odluke Vlade TK potpuno opravdane.

Možda bi bile donesene istim tempom i da 4. oktobra nema izbora.

Možda će CIK, nakon eventualnog nadzora, zaključiti da nema kršenja Izbornog zakona.

Ali upravo zbog toga bi bilo korisno da vlast sama pokaže da nema razloga za sumnj i da jasno objasni zašto se odluke donose baš sada.

Da pokaže da se isti tempo rada odvijao i prije izborne godine.

I da javni novac ne koristi kao vlastiti izborni bilbord.

Jer ako sve više izgleda kao da je neko zaključio da izborna pravila postoje samo da bi se zaobišla njihova slova, dok se suština kampanje može voditi kad god vlast poželi, onda problem više nije samo u jednoj odluci od 100 KM.

Problem je u povjerenju u izborni proces.

A bez tog povjerenja ni najskuplji projekat, najveća investicija i najizdašnija pomoć ne mogu biti dovoljni da demokratija izgleda kao nešto više od dobro organizovane predizborne kampanje.

Analiza: LuPortal