Uređivanje evidencije je opravdano, ali građanima mora biti jasno zašto potpisuju ugovor, šta njime prihvataju i da li se novi uslovi razlikuju od onih koje su već prihvatili

Građani Tuzle uz posljednje račune za odvoz komunalnog otpada dobili su i dodatni papir – poziv za potpisivanje ugovora sa JKP „Komunalac“ Tuzla.

Iz ovog javnog preduzeća objašnjeno je da su, prema Odluci o komunalnom redu, korisnici usluge odvoza otpada obavezni imati zaključen ugovor s pružaocem usluge.

Ugovor, kako je navedeno, sadrži podatke o vlasniku i objektu, odnosno o tome da li je riječ o stanu ili kući, kao i podatke o broju članova domaćinstva i kvadraturi.

Direktor JKP „Komunalac“ Tuzla Admir Bećirović pojasnio je da bi precizniji podaci trebali omogućiti kvalitetnije vođenje evidencije i smanjiti probleme prilikom dostavljanja računa.

Iz Komunalca također navode da je građanima za potpisivanje potrebna samo lična karta radi identifikacije, bez njenog kopiranja i dostavljanja dodatne dokumentacije, te da bi potpisivanje moglo biti organizirano i u mjesnim zajednicama, posebno radi penzionera, osoba s invaliditetom i drugih građana kojima je otežan dolazak u prostorije preduzeća.

Sve to, samo po sebi, zvuči razumno.

Uređena i ažurna evidencija korisnika potrebna je svakom javnom komunalnom preduzeću.

Ali način na koji je informacija došla do građana otvara nekoliko sasvim legitimnih pitanja.

Ako već imate ugovor – novi vam ne treba?

Jedna od najzanimljivijih informacija koju je Komunalac dao jeste da građani koji već imaju potpisane ugovore ne trebaju zaključivati nove.

Istovremeno, građani su uz račune dobili poziv za potpisivanje ugovora.

I tu dolazimo do jednostavnog pitanja:

Ako postojeći ugovor i dalje važi, a novi nije potreban, zbog čega je korisniku uz račun poslan poziv da potpisuje ugovor?

Možda je objašnjenje jednostavno – poziv se odnosi samo na korisnike koji nikada nisu zaključili ugovor.

Ako je tako, bilo bi korisno da je to građanima jasno napisano.

Jer građanin koji već ima ugovor, uredno koristi uslugu i plaća račune može sasvim logično zaključiti da se sada od njega traži da potpiše novi dokument.

A Komunalac kaže da to nije potrebno.

Jesu li postojeći ugovori nevažeći?

Iz dostupnog objašnjenja ne proizlazi da su postojeći ugovori istekli.

Naprotiv, Komunalac navodi da su ugovori trajni, odnosno da se podaci mijenjaju kada dođe do promjene vlasništva ili broja članova domaćinstva.

Zbog toga nema osnova da se građanima sugerira kako su njihovi dosadašnji ugovori automatski prestali važiti.

Ali upravo zbog toga postaje važno pitanje:

Ako postojeći ugovor traje, šta je razlog da se sada od dijela građana traži zaključivanje ugovora?

Je li riječ samo o tome da određeni broj korisnika nikada nije zaključio ugovor?

Ili se sada radi sveobuhvatno ažuriranje evidencije?

Koliko korisnika uopće nema ugovor?

Koliko ih ga ima?

I šta je s građanima čiji ugovori postoje, ali podaci u njima više nisu ažurni?

To su podaci koje javnost može legitimno tražiti.

Šta kaže Zakon o zaštiti potrošača?

Ovdje stvar prestaje biti samo administrativno pitanje.

Odvoz smeća spada među usluge od općeg ekonomskog interesa, a Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača BiH izričito navodi odvoz smeća među uslugama iz ove kategorije.

Zakon o zaštiti potrošača u BiH među osnovna prava potrošača ubraja i pravo na informiranost, kao i pravo da bude saslušan i zastupan.

Još važnije, Zakon propisuje da ugovorne odredbe obavezuju potrošača samo ako je prije zaključivanja ugovora bio upoznat sa njihovim sadržajem, odnosno ako su mu ugovorni uslovi trebali biti poznati u vrijeme zaključivanja ugovora. Odredbe trebaju biti razumljive i sagledane u vezi s drugim odredbama ugovora.

Drugim riječima, nije dovoljno samo staviti papir pred građanina i tražiti potpis.

Građanin mora znati šta potpisuje.

Ako je novi dokument samo administrativno ažuriranje podataka – neka mu se to jasno kaže.

Ako sadrži nove obaveze ili drugačije uslove – i to treba biti jasno navedeno.

A šta kaže Zakon o obligacionim odnosima?

I Zakon o obligacionim odnosima polazi od toga da je ugovor rezultat saglasnosti ugovornih strana.

Zato se u ovom slučaju nameće vrlo jednostavno pitanje:

Da li je novi dokument novi ugovor ili samo ažurirana evidencija postojećeg ugovornog odnosa?

To nije isto.

Ako je riječ o novom ugovoru, građanin treba znati koje su njegove nove obaveze.

Ako je riječ samo o ažuriranju podataka, onda bi bilo korisno da Komunalac jasno objasni zašto se dokument naziva i predstavlja kao ugovor.

Posebno je važno i pravilo o tumačenju nejasnih odredbi kod unaprijed pripremljenih ugovora. ZOO predviđa da se nejasne odredbe u ugovoru koji je pripremila jedna ugovorna strana tumače u korist druge strane. To je dodatni razlog da ugovorni obrasci budu jasni i razumljivi građanima.

Kvadratura i broj članova domaćinstva – zašto baš ti podaci?

Komunalac navodi da ugovor sadrži podatke o kvadraturi objekta i broju članova domaćinstva.

Ako ti podaci služe samo za evidenciju – nema razloga za problem.

Ali ako bi oni bili povezani s obračunom cijene usluge, onda je riječ o mnogo važnijem pitanju.

Jer kvadratura stambenog prostora sama po sebi nije mjera količine proizvedenog komunalnog otpada.

Stan od 40 kvadratnih metara u kojem živi četveročlana porodica može proizvoditi više otpada nego kuća od 200 kvadratnih metara u kojoj živi jedna osoba.

S druge strane, ni broj članova domaćinstva nije savršen pokazatelj količine otpada.

Zato građani imaju pravo znati šta je zapravo kriterij za obračun cijene usluge.

Ako se cijena određuje prema kvadraturi, zašto?

Ako se određuje prema broju članova, zašto?

Ako se koriste oba kriterija, kako je utvrđena njihova težina?

I, što je najvažnije, kakva je veza između tih parametara i stvarnih troškova pružanja usluge odvoza komunalnog otpada?

Jednaki uslovi za stare i nove korisnike

Još jedno pitanje ne smije biti zanemareno.

Ako postojeći korisnici imaju zaključene ugovore po ranijim uslovima, a novi korisnici sada potpisuju drugačije ugovore, javnost ima pravo znati postoje li razlike između tih ugovora.

Nije sporno da se ugovorni modeli mogu mijenjati kada za to postoji pravni i drugi osnov.

Ali nije dobro da građani imaju različita prava i obaveze, a da o tome nisu jasno informirani.

Zato bi bilo korisno da Komunalac javno objavi:

  • raniji obrazac ugovora;
  • novi obrazac ugovora;
  • jasno označene razlike između njih;
  • objašnjenje šta se mijenja za korisnika;
  • informaciju da li novi korisnici imaju drugačije obaveze od korisnika koji već imaju ugovor.

Transparentnost ovdje ne bi trebala biti problem – ona bi trebala biti rješenje.

Građani moraju znati šta plaćaju

Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača BiH naglašava značaj informiranosti potrošača i navodi da su upravo usluge od općeg ekonomskog interesa, među kojima je i odvoz smeća, jedna od oblasti u kojima se građani često obraćaju zbog problema s pružaocima usluga.

To je potpuno razumljivo.

Građanin nema mogućnost da jednostavno kaže: „Neću koristiti uslugu odvoza otpada.“

Usluga je dio organiziranog komunalnog sistema i korisnik je dužan izmirivati obaveze.

Upravo zato odnos između javnog preduzeća i građana mora biti posebno jasan.

Ako se nešto naplaćuje – mora biti jasno šta se naplaćuje i po kojem kriteriju.

Ako se potpisuje ugovor – mora biti jasno šta se potpisuje.

Ako se mijenjaju podaci – mora biti jasno zašto se mijenjaju.

Ako se mijenjaju uslovi – mora biti jasno koji su novi uslovi.

Red treba uvesti – ali uz transparentnost

Nije problem u tome što Komunalac želi urediti evidenciju.

Naprotiv.

Red u evidencijama, jasni podaci o korisnicima i ažurna baza podataka trebali bi biti interes i građana i javnog preduzeća.

Problem nastaje onda kada građanin dobije dokument koji treba potpisati, a nije mu dovoljno jasno zašto ga potpisuje, šta se time mijenja i kakav je odnos tog dokumenta prema ugovoru koji je možda već ranije potpisao.

Zato bi najpošteniji pristup bio jednostavan:

Komunalac treba građanima jasno objasniti šta se ovom akcijom želi postići.

Ne treba stvarati sumnju tamo gdje je možda nema.

Ali isto tako ne treba očekivati od građana da bez pitanja potpisuju dokumente koji mogu proizvoditi ugovorne posljedice.

I zato tražimo odgovore

Od JKP „Komunalac“ Tuzla očekujemo odgovore na nekoliko konkretnih pitanja:

1. Koliko korisnika trenutno ima važeće ugovore, a koliko ih nema?

2. Zašto se poziv za potpisivanje ugovora šalje uz račune i građanima koji možda već imaju važeće ugovore?

3. Da li postojeći ugovori ostaju potpuno važeći?

4. Da li novi obrazac ugovora sadrži odredbe kojih nije bilo u ranijim ugovorima?

5. Da li potpisivanje novog ugovora mijenja prava ili obaveze korisnika?

6. Da li postoje različiti uslovi za korisnike koji su ranije zaključili ugovor i one koji ga tek sada zaključuju?

7. Da li kvadratura i broj članova domaćinstva utiču na visinu računa?

8. Ako utiču, zbog čega su upravo ti kriteriji izabrani i kakva je njihova veza s količinom komunalnog otpada i troškovima pružanja usluge?

9. Da li je novi postupak samo ažuriranje evidencije ili predstavlja novi ugovorni odnos?

10. Može li Komunalac javnosti učiniti dostupnim obrazac ugovora i jasno označiti eventualne razlike u odnosu na raniji obrazac?

To nisu neprijateljska pitanja.

To su pitanja koja proizlaze iz interesa građana koji uredno plaćaju javnu uslugu.

I upravo zato što je riječ o javnom preduzeću i usluzi od općeg ekonomskog interesa, odgovori bi trebali biti javni, jasni i dostupni svima.

Ne treba unaprijed optuživati Komunalac za bilo kakvu nezakonitost.

Ali isto tako ne treba ni prešutjeti nelogičnosti koje građani mogu uočiti.

Ako je sve jednostavno – neka Komunalac to objasni.

Ako se ništa ne mijenja – neka kaže da se ne mijenja ništa.

Ako se mijenja – neka kaže šta.

Jer povjerenje između javnog preduzeća i građana ne gradi se samo urednom evidencijom i naplatom računa. Gradi se i potpunom transparentnošću prema onima koji tu uslugu plaćaju.

Izvor: TuzlaInfo.ba, Analiza: LuPortal