Minimalna plata u FBiH povećana je sa 619 na 1.000 KM, a danas iznosi 1.027 KM. Ali iz činjenice da su istovremeno rasle i cijene ne može se izvesti zaključak da je povećanje minimalca uzrokovalo rast potrošačke korpe. Podaci pokazuju da je rast cijena mnogo širi i složeniji fenomen.

U posljednje vrijeme na društvenim mrežama ponovo se vode rasprave o tome šta je donijelo povećanje minimalne plate u Federaciji BiH.

Pristalice SDA često kao jedan od glavnih argumenata protiv politike Vlade FBiH predvođene strankama Trojke navode:

„Povećali ste minimalnu platu, pa se povećala i potrošačka korpa.“

Poruka je jasna – plata je povećana, ali su poskupjele namirnice, pa navodno povećanje minimalca nije donijelo stvarnu korist.

Problem je u drugom dijelu argumenta.

Iz činjenice da su minimalna plata i cijene rasle u istom periodu ne proizlazi da je povećanje minimalne plate uzrokovalo rast cijena.

Još manje se može tvrditi da je ono uzrokovalo najveći dio poskupljenja hrane.

Pogledajmo prvo brojke

Najniža plata u FBiH za 2024. godinu iznosila je 619 KM.

Od januara 2025. povećana je na 1.000 KM, što je povećanje od čak 61,55 posto.

Od početka 2026. godine minimalna plata iznosi 1.027 KM, odnosno 2,7 posto više nego prethodne godine. Vlada FBiH je za 2026. povećanje izračunala prema formuli koja uključuje 50 posto rasta potrošačkih cijena i 50 posto realnog rasta BDP-a.

Dakle, od 619 KM do današnjih 1.027 KM minimalna plata je nominalno povećana za:

408 KM ili 65,9 posto.

A posljednja dostupna sindikalna potrošačka korpa, za juni 2026. godine, iznosila je 3.290,07 KM. Minimalna plata pokriva 31,22 posto te korpe.

Ali ovdje dolazimo do suštine:

rast plate nije dokaz da je plata izazvala rast korpe.

Šta čini potrošačku korpu?

Čak i sama struktura sindikalne potrošačke korpe pokazuje koliko je pogrešno cijeli rast troškova života povezivati sa minimalnom platom.

Prema SSSBiH, u junu 2026. godine:

  • prehrana čini 49,02 posto korpe,
  • stanovanje i komunalne usluge 13,38 posto,
  • higijena i održavanje zdravlja 7,24 posto,
  • obrazovanje i kultura 6,08 posto,
  • odjeća i obuća 12,16 posto,
  • prijevoz 4,56 posto,
  • održavanje domaćinstva 7,60 posto.

Dakle, gotovo polovina korpe odnosi se na hranu, ali korpa nije samo hrana. SSSBiH je za prehranu koristio cijene 86 artikala iz tri trgovačka centra.

Sada postavimo jednostavno pitanje:

Da li povećanje minimalne plate može objasniti cijenu svih tih proizvoda?

Ne može.

Ako poskupi brašno, šta je poskupjelo – plata ili brašno?

Da bismo razumjeli problem, uzmimo pojednostavljen primjer.

Proizvođač hljeba prodaje hljeb za 2 KM.

Pretpostavimo da u toj cijeni trošak rada učestvuje sa 20 posto, odnosno 40 feninga.

Ako trošak rada poraste 60 posto, trošak rada po hljebu bi – u potpuno pojednostavljenom modelu – porastao sa 40 na 64 feninga.

Ukupni trošak bi zbog toga porastao za 24 feninga, odnosno 12 posto od početne cijene.

I to pod veoma jakom pretpostavkom da je cijeli rast troška rada direktno prenesen na kupca.

Ali stvarna proizvodnja je mnogo složenija.

U cijenu hljeba ulaze brašno, energija, gorivo, ambalaža, transport, zakup, održavanje opreme, porezi, marža i brojni drugi troškovi.

Ako poskupi brašno, minimalna plata nije uzrok tog poskupljenja.

Ako poskupi električna energija, minimalna plata nije uzrok tog poskupljenja.

Ako poskupi gorivo, minimalna plata nije uzrok tog poskupljenja.

Ako poskupi uvozna sirovina, minimalna plata nije uzrok tog poskupljenja.

A sve se to na kraju može pojaviti u cijeni proizvoda koji građanin kupuje.

Upravo hrana pokazuje koliko je priča složenija

Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da je tokom 2025. godine prosječna cijena hrane i bezalkoholnih pića bila 8,1 posto viša nego 2024. godine, dok je prosječni rast cijena svih proizvoda i usluga bio oko 4,0 posto.

U decembru 2025. cijene hrane i bezalkoholnih pića bile su 5,3 posto više nego u decembru 2024.

Ali ovdje treba biti posebno oprezan.

Centralna banka BiH jeste upozoravala da je povećanje minimalne plate imalo inflatorni efekat, naročito kroz rast troškova rada i plata u drugim djelatnostima. Dakle, nije korektno tvrditi da minimalna plata nema nikakav uticaj na cijene.

Ali inflatorni efekat nije isto što i glavni uzrok rasta cijena hrane.

U jednoj svojoj analizi za prvi kvartal 2025. CBBiH je izričito navela da je rast cijena bio snažno povezan sa rastom cijena hrane, dok je istovremeno navela i druge faktore. Za prvi kvartal 2025. rast cijena hrane iznosio je 7,1 posto na godišnjem nivou.

Dakle, čak i institucija koja upozorava na posljedice velikog povećanja minimalne plate ne tvrdi da je minimalac jedini uzrok inflacije.

A šta se događalo sa cijenama prije povećanja minimalca?

Ovo je možda i najvažnija činjenica za razumijevanje cijele rasprave.

Cijene nisu počele rasti onog dana kada je povećana minimalna plata.

Inflacija je postojala prije januara 2025. godine, kada je minimalna plata povećana sa 619 na 1.000 KM.

Cijene hrane, energenata, transporta i drugih proizvoda rasle su i ranije.

Zato je logički pogrešno cijeli rast cijena nakon januara 2025. godine pripisati odluci o minimalnoj plati.

Minimalna plata je bila jedan od faktora, ali ne i jedina varijabla.

Pogledajmo šta se događalo sa drugim cijenama

U aprilu 2026. godine, prema podacima Agencije za statistiku BiH, ukupni nivo cijena bio je 6,8 posto viši nego godinu ranije.

Ali pojedine kategorije rasle su potpuno različitim intenzitetom:

  • hrana i bezalkoholna pića: +2,6 posto,
  • stanovanje i režijski izdaci: +11,0 posto,
  • zdravstvo: +5,7 posto,
  • restorani i hoteli: +6,2 posto,
  • prijevoz: +25,9 posto,
  • odjeća i obuća: -6,8 posto.

Ako je minimalna plata glavni uzrok poskupljenja, kako objasniti da neke kategorije snažno rastu, neke rastu malo, a neke čak pojeftinjuju?

Odgovor je jednostavan:

Cijene zavise od strukture svakog tržišta i troškova koji ulaze u pojedini proizvod ili uslugu.

Posebno je važna cijena uvozne robe

Bosna i Hercegovina nije zatvorena ekonomija.

Ogroman dio hrane, sirovina, energenata, opreme i drugih proizvoda koje koristimo dolazi iz inostranstva.

Domaći trgovac ne određuje cijenu proizvoda koji je kupio od stranog proizvođača samo prema tome koliku platu daje svojim zaposlenima.

Ako je proizvod kod stranog dobavljača skuplji, ako je skuplji transport, ambalaža, energija ili drugi ulazni trošak – cijena u domaćoj prodavnici može rasti čak i kada se plata radnika u toj prodavnici uopšte ne promijeni.

Zato je posebno problematično poskupljenje svake uvozne komponente pripisivati domaćem minimalcu.

Jednostavna računica ruši tezu o „60 posto poskupljenja“

Minimalna plata je od 619 do 1.027 KM porasla 65,9 posto.

Ali to ne znači da je poslodavcu ukupni trošak svakog proizvoda porastao 65,9 posto.

Zašto?

Zato što plata radnika nije jednaka ukupnom trošku proizvoda.

Ako rad učestvuje sa, recimo, 10 posto u ukupnom trošku proizvodnje, a trošak rada poraste 60 posto, direktni efekat na ukupni trošak bio bi približno:

10% × 60% = 6%.

Ako rad učestvuje sa 20 posto:

20% × 60% = 12%.

Ako rad učestvuje sa 30 posto:

30% × 60% = 18%.

To su pojednostavljeni primjeri, ali pokazuju ključnu stvar:

povećanje plate od 60 posto ne znači povećanje cijene proizvoda od 60 posto.

Da bi se takva tvrdnja dokazala, trebalo bi pokazati da je praktično čitava cijena proizvoda posljedica troška rada.

Kod osnovnih prehrambenih proizvoda to očigledno nije slučaj.

Još važnije: poslodavac ne mora cijelo povećanje troška prebaciti na kupca

Čak i kada povećanje plate poveća troškove poslovanja, postoje različiti načini na koje poslodavac može reagovati.

  • Može dio troška prihvatiti kroz manju maržu.
  • Može povećati produktivnost.
  • Može smanjiti druge troškove.
  • Može povećati promet.
  • Može kombinovati nekoliko mjera.
  • Može dio povećanja prenijeti na cijene.

Zato se u ekonomiji ne može automatski napraviti jednačina:

veća plata = isto toliko veća cijena.

To jednostavno nije način na koji funkcioniše formiranje cijena.

Najjači argument je zapravo vremenski slijed

Ako želimo ozbiljno raspravljati, ne treba pitati:

„Jesu li nakon povećanja minimalca rasle cijene?“

Jesu.

To niko ozbiljan ne spori.

Treba pitati:

„Koliki dio tog rasta cijena možemo pripisati povećanju minimalca, a koliki drugim faktorima?“

To je sasvim drugo pitanje.

I upravo tu politički argument počinje slabiti.

CBBiH je tokom 2025. godine prepoznala efekat povećanja minimalne plate, posebno na plaće i usluge, ali je istovremeno ukazivala na snažan rast cijena hrane, električne energije i druge ulazne troškove.

Početkom 2026. godine CBBiH je i dalje bilježila snažnu temeljnu inflaciju i inflaciju u sektoru usluga, ali je navela da se očekuje slabljenje baznog efekta velikog povećanja minimalne plate iz 2025. godine.

To je veoma bitno.

Jer ako je povećanje minimalne plate bilo jedini ili dominantni uzrok rasta cijena, onda bi sa prestankom njegovog jednokratnog efekta inflatorni pritisak morao nestati.

A nije nestao.

Zato treba razdvojiti dvije stvari

Prva tvrdnja:

„Povećanje minimalne plate može povećati troškove određenim poslodavcima i uticati na dio cijena.“

To je ekonomski razumno i potkrijepljeno analizama CBBiH.

Druga tvrdnja:

„Povećanje minimalne plate je uzrokovalo rast cijena osnovnih životnih namirnica i potrošačke korpe.“

To je mnogo jača tvrdnja – i za nju nije dovoljno pokazati samo da su plata i cijene istovremeno rasle.

Potrebno je dokazati koliki je bio stvarni doprinos povećanja minimalne plate ukupnom rastu cijena.

A šta onda ostaje od argumenta „povećali su minimalac, a povećala se i korpa“?

Ostaje samo činjenica da su se dvije stvari dogodile istovremeno.

Minimalna plata je povećana.

Cijene su povećane.

Ali iz toga ne proizlazi da je prvo izazvalo drugo u obimu koji se pokušava predstaviti.

Uostalom, danas minimalna plata iznosi 1.027 KM, dok sindikalna potrošačka korpa iznosi 3.290,07 KM. Minimalna plata pokriva tek 31,22 posto korpe.

Zato je mnogo poštenije reći:

Povećanje minimalne plate nije riješilo problem visokih troškova života.

Ali je jednako nepošteno reći:

Visoke cijene su posljedica povećanja minimalne plate.

Prva tvrdnja je činjenica.

Druga zahtijeva dokaz koji se ne može dobiti jednostavnim poređenjem dvije brojke.

A kada pogledamo strukturu cijena, međunarodne ulazne troškove, energiju, gorivo, transport, uvoz, cijene hrane i druge faktore – postaje jasno da je priča o tome da je „minimalac poskupio potrošačku korpu“ previše jednostavno političko objašnjenje za veoma složen ekonomski problem.

Minimalna plata može biti jedan od faktora koji utiče na cijene. Ali od toga do tvrdnje da je ona uzrok tolikog rasta cijena osnovnih životnih namirnica postoji ogromna razlika.

Analiza: LuPortal