Dok se pred izbore govori o velikim ulaganjima u vodnu infrastrukturu, ne treba zaboraviti da suša pogađa i Tuzlanski kanton. Problem nije samo u sistemima vodosnabdijevanja, nego u činjenici da vode u prirodi jednostavno ima sve manje.
Ovih dana u medijima se mnogo govori o ulaganjima u projekte vodosnabdijevanja u Tuzlanskom kantonu. Konkretan primjer:
– “Dok se ostatak svijeta suočava sa sušom i nestašicom vode, u Tuzlanskom kantonu ulaže u proširenje i jačanje vodne infrastrukture“.
Takve tvrdnje, međutim, treba posmatrati s dozom opreza.
Naime, suša i nestašica vode nisu problem koji pogađa samo “ostatak svijeta”. One su prisutne i u mnogim gradovima i općinama Tuzlanskog kantona. I ovdje se uvode redukcije vode, izvori imaju sve manju izdašnost, a građani osjećaju posljedice dugotrajnog sušnog perioda.
Važno je naglasiti da trenutni problemi s vodosnabdijevanjem nisu nužno posljedica lošeg rada komunalnih preduzeća niti političkih odluka. Priroda je ove godine postavila izuzetno teške uslove.
Suša je prirodni fenomen.
Dugotrajne visoke temperature, vreli vjetrovi koji dodatno isušuju zemljište, izostanak padavina i kontinuirano smanjenje zaliha podzemnih voda doveli su do situacije u kojoj vode jednostavno ima manje. Smanjuje se nivo prirodnih podzemnih rezervoara, rijeke postaju pliće, a pojedini vodotoci gotovo presušuju.
U takvim okolnostima svaka investicija u vodnu infrastrukturu je dobrodošla. Novi bunari, rezervoari, pumpne stanice i cjevovodi mogu unaprijediti sistem vodosnabdijevanja i omogućiti da se raspoložive količine vode efikasnije dopreme do građana.
Ali postoji granica onoga što infrastruktura može učiniti.
Investicije mogu izgraditi bunare, rezervoare i cjevovode, ali ne mogu stvoriti vodu koja će ih napuniti. Nijedan projekat, ma koliko vrijedan bio, ne može riješiti problem manjka padavina niti otkloniti posljedice dugotrajne suše.
Zbog toga bi u javnom prostoru trebalo biti više opreza i realnosti kada se govori o ovakvim projektima. Ulaganja treba podržati i pozdraviti, ali treba biti načisto da sama ulaganja ne rješavaju problem suše ili kao dokaz da je nestašica vode pobijeđena.
Jer, koliko god infrastruktura bila važna, ona ne može proizvesti ono što priroda nije dala.
A kišu, za sada, ne može stvoriti nijedan političar.
Analiza: LuPortal
