Nakon koncerta Peđe Jovanovića i izostanka javnog praćenja utakmica reprezentacije BiH, pitanja koja su nekada bila glasna danas kao da više niko ne postavlja.

Teško je ne osvrnuti se na nedavno održani koncert pjevača Peđe Jovanovića u Lukavcu, posebno u kontekstu do sada dvije odigrane utakmice fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, za čije javno praćenje gradske vlasti nisu pokazale interes da ih organizuju.

Koncert kao koncert sam po sebi uopšte nije problem.

Samo veselo …

Građanima treba pružiti sadržaje, razveseliti ih i makar nakratko skrenuti pažnju sa zagađenog zraka, sve većeg broja oboljelih od malignih bolesti, nestašice vode koja ni kada je ima često nije za piće, kao i brojnih drugih problema koji godinama opterećuju Lukavac.

Međutim, interesantno je da iz lukavačke SDA nema gotovo nikakvih reakcija.

Niko više ne pita koliko je koncert koštao. Niko od onih koji sebe predstavljaju kao najveće patriote u Bosni i Hercegovini ne kritikuje činjenicu da nije organizovano javno praćenje utakmica reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Zar i to nije čin patriotizma?

Ne čudi što za organizovanje patriotskih događaja poput podrške fudbalskoj reprezentaviji BiH nisu zainteresovani oni koji pripadnike VRS svrstavaju rame uz rame sa Zlatnim Ljiljanima, koji piju kafe sa optuženim srpskim ratnim zločincima ili koji ulicama u Lukavcu daju imena po pripadnicima VRS, odnosno dezerterima i ratnim švercerima, koji su dali život spašavajući tezgu sa farmeticama čijom je tezgom radio musliman za kojom je za njih radio muslimsn, također vojnik VRS, ranjavan u borbama protiv Armije Republike Bosne i Hercegovine – koji je spašen spašavajući tezgu sa farmericama.

Ali, šta se dogodilo sa lukavačkom SDA?

Čini se da se od trenutka kada su ove naše grlate i samoproglašene “patriote” postale dio većine nešto ozbiljno poremetilo – i u političkom i u moralnom smislu.

Kao da više nisu važni ni patriotizam ni reprezentacija.

Bitno je “haman” samo da se bude u većini.

Stiče se utisak da u SDA smatraju kako će izgradnja novog ulaza u Lukavac biti sasvim dovoljno da im u oktobru donese glasove, dok se sve ostalo više nije bitno i ne računa se. Upravo je to gotovo jedino što se može vidjeti na njihovim Facebook profilima i stranačkim objavama.

Izgleda da su se u lukavačkoj SDA uz riječ patriotizam trajno zalijepili navodnici – “patriotizam” – i da će tu ostati sve dok neka druga politička kombinacija ne postane isplativija.

Jer kako drugačije objasniti tako drastičan zaokret lukavačke SDA, koja je, uz časne 1-2 izuzetka, praktično preuzela politiku i moralne kriterije Edina Delića? Do jučer su za ovakve stvari uslijedile beskrajne i oštre predstave replike na repliku na repliki …, saopštenja i prozivke, a danas vlada potpuna tišina.

Sokolovi lukavačke SDA možda nisu oni gradačački, ali su itekako prestali “kliktati”.

Od kada je lukavačka SDA usisana u većinu, dobili mjesto predsjedavajućeg Gradskog vijeća, otvorile im se opcije rukovodećih i radnih mjesta u gradskoj administraciji, javnim ustanovama i preduzećima … od tada se sve utišalo.

  • Šta bi sa “sokolovima”?
  • Šta bi sa pitanjima?
  • Šta bi sa “prijetnjama”?
  • Gdje nestade patriotizam?
  • Šta ako se, ne daj Bože, opet zarati?

Mudar je naš narod kada kaže:

“S kim si, takav si.”