Dok SDA-ov delegat Safet Softić proziva političke protivnike zbog reakcija na stavljanje BiH na “sivu listu”, dio javnog diskursa podsjeća da se pojedini kadrovi iz SDA već godinama nalaze ili su se nalazili pod američkim sankcijama (OFAC)

Nakon što je Bosna i Hercegovina prošle sedmice zvanično svrstana na “sivu listu” Moneyvala, u političkom vrhu uslijedile su nove razmjene optužbi i kritika.

Državni delegat SDA Safet Softić oglasio se povodom odluke, prozivajući predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, ali i druge političke aktere, za, kako navodi, nedovoljnu reakciju i pasivnost u vezi s ovim pitanjem.

Softić je naveo da su se o temi uglavnom oglašavali ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković i ministar finansija i trezora BiH Srđan Amidžić, dok je dio političkih aktera, prema njegovim tvrdnjama, ostao bez jasne javne reakcije.

Logično, posebno se osvrnuo na Bećirovića – kao protukandidata Bakiru Izetbegoviću u oktobru, uz tvrdnje da izostaje institucionalna inicijativa i odgovornost u ključnim državnim pitanjima.

Međutim, dio političkih komentara i javnih reakcija ovaj istup stavlja u širi kontekst, otvarajući pitanje konzistentnosti političkih poruka, posebno kada je riječ o međunarodnim finansijskim i sigurnosnim upozorenjima koja se odnose na Bosnu i Hercegovinu.

U tom okviru se ponovo otvara i tema američkih sankcija (OFAC), odnosno tzv. “crne liste”, na kojoj su se u različitim periodima nalazili ili se i dalje nalaze i pojedini kadrovi iz Stranke demokratske akcije (SDA).

Među njima se najčešće navode:

  • bivši premijer Federacije BiH Fadil Novalić, koji je sankcionisan u kontekstu slučajeva vezanih za javne nabavke i postupanja tokom pandemije, zatim
  • dugogodišnji SDA funkcioner Asim Sarajlić, koji je obuhvaćen sankcijama zbog navoda o političkoj korupciji, te
  • bivši direktor OSA-e BiH Osman Mehmedagić, koji je također bio predmet američkih sankcija.

Ove sankcije, koje provodi američko Ministarstvo finansija kroz OFAC, odnose se na navode o korupciji, zloupotrebi položaja ili narušavanju vladavine prava, a ne na stranačku pripadnost kao takvu. Ipak, u domaćem političkom prostoru često se upravo kroz stranačku prizmu interpretira činjenica da su pojedini bivši ili sadašnji akteri iz SDA bili obuhvaćeni ovim mjerama.

U tom smislu, dio javnih komentara postavlja i pitanje da li se u političkim raspravama o odgovornosti i stanju institucija, poput aktuelne situacije sa Moneyvalom, istovremeno uzima u obzir i činjenica da su pojedini kadrovi iz političkih struktura već ranije bili pod međunarodnim sankcijama.

Takva poređenja u političkom diskursu BiH često se koriste kao argument u širim debatama o odgovornosti institucija, iako se radi o različitim mehanizmima i odvojenim međunarodnim procedurama.

Na taj način, rasprava o Moneyvalu i “sivoj listi” dobija dodatnu političku dimenziju, u kojoj se prepliću aktuelne kritike vlasti i podsjećanja na ranije slučajeve koji se dovode u vezu sa odgovornošću političkih aktera u BiH.