admin
Sukob u kojem Irak postaje bojište, ali ne formalni saveznik Irana
Rat između Irana i koalicije predvođene SAD‑om i Izraelom koji je počeo krajem februara 2026. snažno je prerastao u regionalni sukob sa višestrukim implikacijama širom Bliskog istoka. U tom kontekstu se postavlja pitanje – da li Irak, ili neki njegovi dijelovi, ulaze u rat na strani Irana? Odgovor zahtijeva razliku između formalne vojne uključenosti države i aktivnosti nezavisnih oružanih grupa koje djeluju na njegovoj teritoriji.
Zvanično, iračka vlada nije objavila ulazak iračke vojske u rat na strani Irana, niti je pristala da bude formalni saveznik Teherana u tom sukobu. Iračka vlada se uglavnom pokušavala držati neutralne ili parcijalno nepristrane pozicije, kritikujući napade i pozivajući na smanjenje tenzija, ali ne ulazeći direktno u ratne operacije kao saveznik Irana.
Međutim, realnost na terenu je složenija. Na iračkom tlu djeluju brojne naoružane šiitske milicije koje su povezane ili podržane od Irana, a koje su od početka sukoba postale aktivne u napadima koji se mogu povezati sa ratnim ciljevima Irana. Te grupe su izvele niz dron i raketnih napada na američke i koalicione baze, logističke tačke i druge ciljeve koje su deklarisale kao “neprijateljske”, objašnjavajući to kao odgovor na američke i izraelske operacije protiv Irana.
Ove milicije – među kojima su i formacije poput Kata’ib Hezbollah i drugih šiitskih brigada – tradicionalno imaju veze sa Teheranom i često su u prošlosti djelovale kao proxy (posredničke) grupe podržane kroz logistiku, oružje i ideološku podršku iz Irana. One nisu dio redovne iračke vojske, već paravojne snage unutar države čija aktivnost može djelovati kao produžetak iranskih interesa, ali formalno ne predstavljaju iračku državu kao takvu u ratu.
Irački federalni nivo vlasti je u više navrata osudio takve akcije i istakao da ne želi da Irak bude baza za prekogranične napade, te da ne dopušta da se njegova teritorija koristi kao odskočna daska za vojne operacije protiv Irana. Baghdad je takođe izrazio spremnost da koordinira sa međunarodnim partnerima kako bi spriječio eskalaciju na iračkom tlu.
Dakle, dok formalna iračka armija nije ušla u rat na strani Irana, u praksi je situacija takva da djelovanje iranski orijentisanih milicija u Iraku ide u smjeru podrške iranskim vojnim ciljevima. To stvara situaciju u kojoj Iračani nisu neutralni samo formalno, jer civili i bezbjednosne snage bivaju uvučeni u sukob kroz milicija koje koriste iračku teritoriju, ali iračka država sama nije formalni saveznik Irana u ratu.
Ova dinamika čini Irak bojištem i prostorom utjecaja u regionu, sa mogućim dugoročnim posljedicama po stabilnost zemlje i njen međunarodni položaj, dok pitanja o suverenitetu i utjecaju stranih sila postaju sve izraženija.
