Iz SDP-a BiH poručuju da je Milorad Dodik politički poražen i da niko ne smije bacati pojas za spašavanje njegovoj secesionističkoj politici. Ipak, priča o njegovom “kraju” već je ispričana više puta – a Dodik je svaki put nekako ostao na površini.
Jučerašnja sjednica Narodne skupštine Republike Srpske, na kojoj se bira vršilac dužnosti predsjednika RS-a, prema ocjeni SDP-a BiH, predstavlja “historijski događaj kapitulacije Milorada Dodika i njegove proruske, secesionističke politike”.
Iz SDP-a ističu da su institucije Bosne i Hercegovine još jednom dokazale svoju snagu i da je država pobijedila.
– „Najavljivali smo ovakav ishod i kada mnogi u njega nisu vjerovali. Dodiku smo još ranije jasno poručili da jedini s kojima treba razgovarati su ljudi u Tužilaštvu i Sudu BiH – i to o priznanju krivice. Danas je jasno da su oni koji su širili defetizam i pomagali Dodiku samo usporavali neminovan proces njegovog političkog pada“, naveli su iz SDP-a.
Dodaju da su, zajedno s partnerima, strpljivo i uporno radili i unutar BiH i na međunarodnoj sceni, dok su pojedinci koji se pozivaju na patriotizam zapravo pomagali Dodiku svojim neznanjem i politikantstvom.
– „Danas je jasno da je proruski secesionizam doživio žestok poraz. Vrijeme je da sujete ostanu po strani i da zajedno radimo na promjenama koje građani očekuju“, poručuju iz SDP-a.
Partija naglašava da niko dobronamjeran prema državi i njenim građanima nema pravo “bacati pojas za spašavanje” Dodiku, bilo kroz davanje političkog prostora SNSD-u u pregovorima s EU, bilo na drugi način.
– „Ostajemo dosljedni politici koja stvari naziva pravim imenom i istim očima posmatra sve koji napadaju državu i njene institucije – kao i one koji im, svjesno ili ne, u tome pomažu“, zaključuje se u saopštenju SDP-a BiH.
Dodik još uvijek u igri – ali igra postaje sve tanja
Ipak, iako mnogi danas svečano proglašavaju kraj Milorada Dodika, priča s njim trebala je biti završena davno.
Ovo nije prvi put da ga iz trojke “otpisuju”, a Dodik je do sada uvijek nalazio načina da se održi na površini, koristeći političke manevarske prostorije i prilike koje su mu se pružale. Nikoga ne bi trebalo iznenaditi ako još uvijek ima karata u rukavu – Dodik je majstor u održavanju svoje pozicije čak i kad izgleda da je poražen.
Jasno je da nije dovoljno samo ga maknuti iz svakodnevnog javnog života; ključ je spriječiti da Milorad Dodik, iza scene, postane “siva eminencija” političke scene u RS i BiH, manipulirajući procesima i uticajima koje manje budni politički akteri olako prepuste.
Cinizam aktuelnih komentatora, koji uzvikom “Dodik je gotov” slave svaki njegov navodni poraz, možda je još jedan dokaz da istorija često ima više krivina nego što se na prvi pogled čini.
