Analiza rizika: konflikt između bezbjednosti pješaka i sigurnosti vozača koji naglo koče na izlazima iz kružnih tokova

Kružni tokovi posljednjih godina postaju sve češće rješenje u urbanističkom planiranju gradova, jer omogućavaju protočniji saobraćaj i smanjuju broj teških sudara. Međutim, problem nastaje na mjestima gdje se uz same ulaze i izlaze iz kružnog toka nalaze pješački prelazi bez semafora. Takva rješenja, iako uobičajena u mnogim sredinama, otvaraju niz sigurnosnih dilema i za pješake i za vozače.

Pješaci u stalnoj neizvjesnosti

Na prelazima bez svjetlosne signalizacije pješaci su primorani da se oslanjaju isključivo na pažnju i obazrivost vozača. Situacija je posebno opasna kada prelaz stoji tik uz izlaz iz kružnog toka: vozač koji napušta kružni tok najčešće fokusira pažnju na druga vozila i tek u posljednjem trenutku primijeti pješaka koji stupa na prelaz.

Dodatni problem je brzina. Iako su kružni tokovi zamišljeni kao zone sporije vožnje, vozači često ubrzavaju prilikom izlaska, pa nailaze na pješački prelaz već u momentu kada su počeli povećavati brzinu. Pješaci tada ostaju neodlučni – neki vozači staju, neki nastavljaju vožnju – pa prelazak ulice postaje rizična lutrija.

Rizik za vozače od sudara “u gepek”

Vozači, s druge strane, suočeni su s vlastitom vrstom opasnosti. Propustiti pješaka na prelazu je zakonska obaveza, ali zaustavljanje neposredno nakon izlaska iz kružnog toka često znači naglo kočenje. Vozač koji dolazi iza obično ne očekuje takvo zaustavljanje, jer smatra da je izlazna traka slobodna. Rezultat su česti udari u zadnji dio vozila, a u gušćem saobraćaju i lančani sudari.

Na ovaj način vozači doslovno biraju između dvije opasnosti: ili će ugroziti pješaka, ili rizikovati da ih vozilo iza udari.

Najrizičnije situacije

  • prelazi postavljeni preblizu izlazu iz kružnog toka (manje od pet metara),

nedostatak dodatne signalizacije ili upozorenja za vozače,

prelazi u zonama slabije vidljivosti, posebno noću i tokom kiše,

frekventni kružni tokovi gdje se vozila smjenjuju u neprekidnom toku.

Moguća rješenja

Stručnjaci predlažu nekoliko konkretnih mjera za smanjenje rizika:

Udaljavanje prelaza od izlaza iz kružnog toka za najmanje 5–7 metara.

Ugradnja usporivača – ležeći policajci ili podignuti prelazi neposredno ispred zebre.

Optička signalizacija – trepćuće lampe, LED svjetla u asfaltu, fluorescentne oznake.

Fizičke barijere i usmjeravanje pješaka da ulicu prelaze pod pravim uglom, a ne dijagonalno.

Edukacija i kontrole – kampanje o bezbjednosti, ali i pojačana prisutnost saobraćajne policije.

Dugoročno rješenje – podzemni ili nadzemni pješački prelazi na najprometnijim kružnim tokovima.

Zaključak

Kružni tokovi su dokazano korisni za protočnost i smanjenje broja frontalnih sudara, ali pješački prelazi postavljeni uz njih bez semafora otvaraju ozbiljan sigurnosni problem. Dok prelazi ne budu udaljeni od izlaza i dok se ne uvedu adekvatne mjere upozorenja i usporavanja, i pješaci i vozači će ostati u opasnoj zoni u kojoj jedna pogrešna procjena može završiti nesrećom.