Službenici koji dokumente dostavljaju novinarima ostaju bez zakonske zaštite
U Bosni i Hercegovini od 2014. godine na snazi je Zakon o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju u institucijama BiH, poznat i kao zakon o zaštiti “zviždača”. Njime je predviđena zaštita zaposlenih u državnim institucijama koji prijave nezakonite radnje ili korupciju, uključujući zabranu disciplinskog kažnjavanja i otpuštanja, kao i pravo na sudsku zaštitu. Slični propisi postoje i u Republici Srpskoj te Brčko distriktu, dok Federacija BiH još uvijek nema usvojen poseban zakon, iako je u proceduri nacrt federalnog propisa kojim bi se zaštita proširila i na privatni sektor.
Međutim, zaštita se primjenjuje isključivo kada se prijava podnese kroz ovlaštene i zvanične kanale – poput Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK), unutrašnje kontrole ili nadležnih institucija. Direktno prosljeđivanje povjerljivih dokumenata novinarima nije eksplicitno obuhvaćeno zakonom, pa u praksi može dovesti do optužbi za odavanje službene ili tajne informacije.
Iako se službenici u takvim slučajevima mogu pozivati na javni interes – posebno kada postoji bojazan da bi prijava unutar sistema bila zataškana – pravna praksa u BiH rijetko prihvata takvo tumačenje. Za razliku od pojedinih zemalja Evropske unije koje imaju snažnije mehanizme zaštite uzbunjivača koji istupe u javnost, domaći propisi ne prepoznaju medije kao legitimne kanale prijave.
U praksi to znači da su novinari zaštićeni slobodom izražavanja, dok službenici koji im dostavljaju dokumente ostaju izloženi riziku krivičnog gonjenja.
