Izgovaranjem trenutne svečane obaveze, gradski vijećnici Grada Lukavac konkretno ne preuzimaju osnovne obaveze koje im parlamentatna demokratija nameće

Kada novi vijećnik Gradskog vijeća Lukavac polaže zakletvu, on javno obećava da će svoju dužnost obavljati savjesno, poštujući Ustav Bosne i Hercegovine, Ustav Federacije BiH, Ustav Tuzlanskog kantona, zakone i Statut Grada Lukavac, te da će se zalagati za ljudska prava, ravnopravnost i interese države na svim nivoima.

Tekst “zakletve”

“Svečano izjavljujem,
Da ću povjerenu dužnost vijećnika obavljati savjesno, pridržavajuči se Ustava Bosne i Hercegovine, Ustava Federacije BiH, Istava TK, zakona i Statuta opštine Lukavac, i zalagati se za ljudska prava i slobode, ravnopravnost naroda i građana i da ću u svim prilikama štititi interese države BiH, Federacije BiH, Tuzlanskog kantona i Grada Lukavac.”

Na papiru, ova zakletva izgleda dovoljno ozbiljno i obavezujuće. Ona naglašava poštivanje zakona i ustava, te zaštitu jednakosti i sloboda. No, ako je posmatramo kroz prizmu parlamentarne demokratije i uloge koju vijećnici imaju, postavlja se pitanje – da li ona uistinu obuhvata sve što bi trebala?

Šta zakletva prešućuje

Parlamentarna demokratija se ne svodi samo na formalno poštivanje zakona. Njena suština je u odgovornosti prema građanima koji su vijećnicima dali povjerenje. Tu odgovornost čine tri ključna elementa:

  1. Djelovanje u javnom interesu – iznad ličnih, stranačkih ili interesnih grupa.
  2. Aktivna kontrola izvršne vlasti – sprječavanje nezakonitih ili štetnih odluka.
  3. Transparentnost i otvorenost – redovno informisanje javnosti o svom radu.

U postojećem tekstu zakletve nema izričite obaveze da se javni interes stavi ispred interesa političke stranke. Ne spominje se obaveza suprotstavljanja nezakonitim odlukama niti obaveza otvorenog rada pred građanima. Zato se za sada rad jednog dobrog dijela viječnika i vodi lilnim, stranačkim i intetresima biznisa a ne interesima građana

Zašto je to važno?

Svaka ruka podignuta na sjednici vijeća nije samo lični stav vijećnika – to je ruka građana koji su mu dali mandat. Ona može izglasati razvojni projekat koji mijenja lice grada, ali i štetan ugovor koji opterećuje budžet godinama. Ta ruka može zaustaviti nezakonit potez, ali može i prećutno odobriti lošu i štetnu odluku.

Ako vijećnik zaboravi da je glas u vijeću produžena ruka volje građana, parlamentarna demokratija se svodi na politički ritual, a ne na stvarni mehanizam kontrole vlasti.

Kako bi zakletva mogla biti jača

Dopunom zakletve jasnim obavezama – da se djeluje prvenstveno u interesu građana, da se transparentno radi, da se suprotstavlja nezakonitim i štetnim odlukama, te da se savjesno prisustvuje i učestvuje u radu sjednica – vijećnici bi dobili stalni podsjetnik na pravu svrhu svog mandata.

Zakletva ne bi bila samo protokolarni čin na početku mandata, nego i stalna moralna i politička obaveza – a mogli bi u svakom smislu biti pozvani na odgovornost za kršenje preuzete obaveze.

Viječnička zakletva koja bi odgovarala istinskoj parlamentarnoj demokratiji, koja bi vijećnicima nametnula jasnu obavezu i odredila jasne prioritete, smjer i način njihovog djelovanja, trebala bi da glasi slično sledećem:

“Svečano izjavljujem, da ću povjerenu dužnost vijećnika obavljati savjesno, poštujući Ustav BiH, Ustav Federacije BiH, Ustav TK, zakone i Statut Grada Lukavac; da ću u svom radu uvijek djelovati u interesu građana koji su mi dali povjerenje, iznad ličnih, stranačkih i bilo kojih drugih interesnih grupa; da ću se zalagati za ljudska prava i slobode, ravnopravnost naroda i građana; da ću čuvati i štititi interese države BiH, Federacije BiH, Tuzlanskog kantona i Grada Lukavac; da ću raditi transparentno, odgovorno, i suprotstavljati se svakoj nezakonitoj, netransparentnoj ili štetnoj odluci vlasti; te da ću savjesno prisustvovati sjednicama i učestvovati u radu Gradskog vijeća.“

Za kraj ..

… biti vijećnik znači imati moć, ali i odgovornost. Moć da ideje postanu odluke i moć da se spriječe pogrešni potezi vlasti. Odgovornost da se ta moć koristi isključivo za dobrobit zajednice. Pitanje koje ostaje otvoreno glasi – jesu li naši vijećnici toga svjesni, i da li će svoju “ruku” uvijek koristiti u ime onih koji su ih izabrali?

Slučajno ili namjerno, sadašnja zakletva ne obavezuje gradske vijećnike na ono što je suština parlamentarne demokratije, pa se više može tumačiti kao dobar izgovor za nečinjenje nego kao obaveza na djelovanje.