admin
Istraga otkriva ruske kompanije, luke i brodove uključene u krađu ukrajinskog žita, te strane firme koje zatvaraju oči pred porijeklom robe.
Rusija svakodnevno pokazuje svoju pravu prirodu. Već godinama, postupci agresorske države uključuju međunarodne i ratne zločine – teror, otmice djece, upotrebu zabranjenog oružja… Na tom spisku nalazi se i krađa ukrajinskog žita. Prema procjenama, ukupni gubici od ovih aktivnosti mogli bi dostići 6,4 milijarde dolara. Tokom invazije, Rusija je mogla požnjeti i izvesti između 10 i 15 miliona tona pšenice – količine koje premašuju godišnju proizvodnju nekih velikih evropskih zemalja poput Rumunije (oko 9 miliona tona u 2022. godini).
Novinari Channel 24 došli su do podataka iz hakovanog e-maila jedne ruske kompanije uključene u prodaju ukradenog žita, kao i dokumenata koji potvrđuju da je žito koje se nalazi u ruskim lukama porijeklom iz Ukrajine. Istraga otkriva ruske firme, brodove i strane partnere koji zatvaraju oči, omogućavajući plasman ukradenog ukrajinskog žita na svjetsko tržište.
Kako žito iz okupiranih teritorija postaje “rusko”
Prema dokumentima do kojih su došli novinari, ključni mehanizam transporta ukradenog ukrajinskog žita uključuje “Državno unitarno preduzeće Berdjansk morska komercijalna luka” koje je tokom 2023–2024. godine prevozilo žitarice i uljarice u ruske luke Kavkaz, Temrjuk i Kerč. Ukupni profit ovog preduzeća prelazio je 168 miliona rubalja.
Među glavnim pošiljaocima tereta nalaze se “Državni operator žitarica” i sumnjiva kompanija OOO “Kristall‑2019”, koja do 2023. nije imala nikakvu značajnu poslovnu aktivnost.
Luka Temrjuk, zajedno sa lukom Kavkaz, koristi se kao tranzitni centar – tu se žito iz okupiranih teritorija “pretvara” u rusko, nakon čega završava na međunarodnom tržištu. Na ovaj način mnoge zemlje, nesvjesno ili svjesno, postaju saučesnici u legalizaciji ukradenih ukrajinskih resursa.
Prema analizama, ova praksa nije izolovan slučaj već dio sistematske šeme pod pokroviteljstvom lokalnih struktura FSB-a, koje kontrolišu tokove novca i profita u okupiranim područjima.
Kompanije i države u lancu krađe
Ruska firma OOO “Agro-Tema”, koja se bavi trgovinom žitaricama, ima ključnu ulogu u plasmanu ukradenog žita. Nije osnovana tokom rata, već posluje još od 2014. godine, a nakon početka invazije bilježi ogroman rast – profit povećan za 100% u 2022. i 355% u 2023. godini.
Sve pošiljke ove firme idu iz luke Temrjuk, koja je već poznata po izvozu ukradenog ukrajinskog žita. Vlasnik firme, Kerim Temukuyev, prema izvorima ima bliske veze s kolaboracionistom i “gubernatorom” okupiranog dijela Zaporoške oblasti, Jevgenijem Balickim.
Međutim, problem ne završava u Rusiji. Dokumenti pokazuju da turske firme kupuju ovo žito od Agro-Teme, a postoji i ugovor s izraelskom filijalom američkog giganta Archer-Daniels-Midland Company (ADM) za isporuku iz Temrjuka u Haifu, Izrael.
ADM je novinarima odgovorio da “nema razloga vjerovati” da žito potiče s Krima, iako se radi o Zaporoškoj oblasti – što otvara pitanje njihovih provjera porijekla robe.
Trijumvirat logističkih kompanija
Transport i izvoz ukradenog žita osiguravaju tri ruske firme:
- OOO “MA FLAGMAN”,
- OOO “VICTORY”,
- OOO “KATRAN”.
Sve ih povezuje ista osoba – Larisa Viktorivna Frolova, a u pozadini se nalazi i njen bivši suprug Gia Kvichidze, vlasnik kompanije EVROTRAST, čiji je profit 2023. porastao za čak 897%.
Brodovi koji izvoze ukradeno ukrajinsko žito
Na osnovu analize e-mail komunikacije, identifikovani su brodovi koji učestvuju u izvozu ukradenog žita:
FEDOR, ONIX, LAZURITE, POLA HARITA, POLA VARVARA, PETROTRANS‑5901 i drugi. Neki od njih već se nalaze na američkim sankcionim listama, dok drugi još uvijek izbjegavaju restrikcije.
Globalna saučesništva i pitanje morala
Krađa ukrajinskog žita nije izolovana pljačka, već organizovana mreža koja uključuje ruske firme, logističke kompanije i međunarodne kupce. Svaki učesnik ovog lanca doprinosi tome da ratni zločin postane profitabilan posao.
Dok ugovori prolaze kroz posrednike, brodovi mijenjaju rute, a strane kompanije zatvaraju oči, Rusija stvara privid legalnosti i koristi ukradene resurse za finansiranje rata.
Učešće firmi iz Turske, Izraela, pa čak i američkih korporacija pokazuje da profit često pobjeđuje moral i međunarodno pravo.
Svaki ugovor sklopljen na račun ukradenog ukrajinskog žita postavlja pitanje: kakva je budućnost globalnog poretka ako međunarodni zločini postanu dio normalne trgovine?
Izvor: 24tv
