Hadžifejzović blago reagovao na ovu izjavu koja je svojevrstan šamar u lice svakom Sarajliji.

Gostujući u emisiji Face to Face kod Senada Hadžifejzovića, Božo Vrećo je na samom početku izjavio da (parafraziramo) “u Sarajevu možda nije prihvaćen jer nije musliman“.

Na Hadžifejzovićevu opasku da je “lijepo počeo intervju“, nastavio je tvrdeći da navodno postoji tradicija i mišljenje, čak 80% Sarajlija pa i Bosanaca, da “samo muslimani pjevaju sevdalinku“.

Možda bi to prošlo bez većih reakcija, da se nije vratio na izjavu:

– “Ja sam još uvijek Srbin koji živi u Sarajevu.”

Time je otklanio svaku sumnju u to “šta je pjevač htjeo da kaže“.

Uostalom, čak i da nije ponovio tu kvalifikaciju Sarajeva kao netolerantnog i nacionalističkog, njegov “argument” o sevdalinci “rezervisanoj za pjevače muslimane” nema uporišta u stvarnom svijetu.

Neki od najpoznatijih i najomiljenijih izvođača sevdalinke u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, pa i Jugoslaviji, bili su Srbi.

Doduše, bli su Srbi u odijelima, a ne u haljinama, Srbi s kravatanama, a ne s đinđuvama; Srbi bez “minđuša”, s muškom, a ne ženskom frizurom.

Srpkinje, izvođačice srvdalinke, da, one su nosile sve ono što danas nosi Božo, samo nnogo pristojnije izdanje.

Nikome u Sarajevu ne smeta Božo Vrećo zato što je Božo, a ne Mujo, već ono što po Sarajlijama Božo predstavlja, a to je odstupanje od “normalnog” ili barem onoga što je “u granicama normalnog”.

Domaćin Hadžifejzović je “ruku pod ruku” sa Božom Vrećom osudio licemjerstvo i “pretvaranje” kada je riječ o navodnoj netoleranciji “na ovim prostorima”, pa valjda i prema pojavama kakvu predstavlja Vrećo. U suštini, to bi moglo i objasniti odbojnost Sarajlija (i drugih) prema pojavi koju utjelovljuje Božo Vrećo.

Ako već govorimo o pretvaranju, onda se može prije svega reći da se Vrećo zapravo pretvara da je nešto što nije – nešto što je neprirodno i suprotstavljeno biologiji, tradiciji i svakom drugom aspektu poimanju ovdašnjeg “normalnog”.

Kada se muškarac u Sarajevu, pa i Bosni, odluči oblačiti u žensku odjeću i obuću, kada nosi ženske frizure i nakit, Sarajlije ga ne smatraju “vlahom”, već “transvestitom”. Uostalom taj naziv je ustanovljen u cijelom svijetu za muškarce u ženskoj “obleki” – i nigdje u svijetu se ne pominje njihova “nacionalnost”.

Zvanična definicija transvestitizma može se pronaći u stručnim medicinskim, psihološkim ili sociološkim izvorima.

Primjer zvanične definicije dolazi iz medicinskih priručnika kao što je Međunarodna klasifikacija bolesti (ICD) ili Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM).

Transvestit se definiše kao osoba koja nosi odeću i pribor koji se tradicionalno vezuju za suprotni pol, ali bez nužne želje za trajnim prelaskom u taj pol. Termin je prvi put uveden 1910. godine od strane nemačkog seksologa Magnusa Hiršfelda, koji je koristio latinske reči “trans” (preko) i “vestis” (odeća) da opiše ovu pojavu. Važno je napomenuti da transvestitizam ne podrazumeva rodnu disforiju ili potrebu za promenom pola, već se uglavnom odnosi na izražavanje kroz odeću suprotnog pola, što može biti privremeno ili povremeno.

Šta je tu još nejasno kada je u pitanju razlika između impliciranog im nacionalizma i odbojnosti Sarajlija prema onome što za veliku većinu njih (i Bosanaca i Hercegovaca) predstavlja Božo Vrećo?

Čak se i “žena s bradom”, koja se nekada prikazivala kao cirkuska atrakcija, oblačila kao žena jer je biološki ipak to i bila. Njena brada nije isto što i Božine haljine, štikle, minđuše, đerdani, … Ono prvo nije stvar izbora.

Ni u tom smislu Božo Vrećo ne pripada nijednoj drugoj kategoriji do kategorije trenvestit: biološki muškarac s bradom, koji se oblači i ponaša kao žena.

Zar zaista Božo misli da bi Mujo u takvom izdanju bio drugačije prihvaćen u Sarajevu? Ako da, onda on zaista ne poznaje ni Sarajevo ni Sarajlije, i uzalud je svoje vrijeme na ovom svijetu proživio u tom gradu i među tim ljudima.

Na kraju, jer ne smijem “duljiti” jer me sve više “hvata huja”, da ne bih zastranio i napisao nešto što inače ne bih, moram reći da je sramota za Sarajlije što na ovu izjavu nema oštrijih reakcija u medijima i na društvenim mrežama.