U javnim nastupima Vlada Federacije BiH posljednjih sedmica snažno promoviše mjeru „zaključavanja cijena“ osnovnih životnih namirnica kao dokaz brige za građane. Međutim, iza politički atraktivne poruke krije se pitanje na koje vlast uporno izbjegava dati odgovor: da li ova mjera zaista olakšava život građanima ili samo stvara privid djelovanja?

Suština problema je jednostavna – zaključavanje već visokih cijena ne predstavlja socijalnu politiku, već održavanje postojećeg, teškog stanja.

Kupovna moć se ne povećava – siromaštvo se samo „zamrzava“

Kupovna moć građana ne raste zato što cijene prestanu rasti. Ona raste samo ako:
plate i penzije rastu, cijene osnovnih namirnica realno padaju, ili država direktno finansijski interveniše u korist građana.

U ovom slučaju, Vlada FBiH ne daje građanima nijednu dodatnu marku. Ne povećava prihode, ne smanjuje poreze, ne uvodi ciljane subvencije – već samo administrativno zadržava cijene na nivou koji je za veliki broj građana već odavno nepriuštiv.

Brojevi razotkrivaju stvarni domet mjere

Prema važećim odlukama, minimalna neto plata u Federaciji BiH iznosi 1.000 KM. Istovremeno, sindikalna potrošačka korpa, koja predstavlja minimalne mjesečne troškove četveročlane porodice, iznosi oko 3.350 KM.

To znači da:
– minimalna plata pokriva manje od 30 posto potrošačke korpe,
– čak ni prosječna plata u FBiH ne pokriva polovinu osnovnih životnih troškova.

U takvim okolnostima, tvrdnja da zaključavanje cijena predstavlja ozbiljnu pomoć građanima djeluje ne samo pretjerano, već i odvojeno od stvarnosti u kojoj većina stanovništva živi. Ako plata ne pokriva ni trećinu osnovnih troškova, zadržavanje cijena na postojećem nivou ne mijenja suštinu problema.

Izostanak pravovremene reakcije vlasti

Posebno je problematično što Vlada danas ovu mjeru predstavlja kao socijalni iskorak, iako je prethodno mjesecima mirno posmatrala kako cijene osnovnih namirnica nekontrolisano rastu. U tom periodu nije bilo ozbiljne kontrole trgovačkih marži, analize lanca snabdijevanja, niti sankcionisanja očiglednih zloupotreba.

Građani s pravom postavljaju pitanja:
– Zašto se reagovalo tek kada su cijene već dostigle maksimum?
– Zašto se ne govori o obaranju cijena, već samo o njihovom „zaključavanju“?
– Zašto teret krize i dalje snose isključivo potrošači?

Populizam umjesto stvarne socijalne politike

Zaključavanje cijena jeste mjera koja se lako objašnjava i dobro zvuči u javnosti, ali upravo u tome leži njen problem. Država ovom mjerom ne preuzima nikakav finansijski teret, ne troši budžetska sredstva i ne mijenja sistemske odnose na tržištu.

To je klasičan primjer populizma:
poruka da se „nešto radi“, bez stvarnog i mjerljivog ekonomskog efekta.

Najugroženiji – penzioneri, nezaposleni, radnici s minimalnim primanjima – od ove mjere nemaju konkretnu korist. Oni već danas kupuju manje, lošije ili su primorani da se odriču dijela osnovnih namirnica.

Šta bi bile stvarne mjere pomoći?

Ako je cilj zaista olakšati kupovinu osnovnih životnih namirnica, Vlada FBiH ima niz ozbiljnih i provjerenih alata:
– direktne novčane pomoći socijalno ugroženim kategorijama,
– smanjenje ili diferenciranje PDV-a na osnovne proizvode,
– subvencionisanje domaće proizvodnje hrane,
– strogu kontrolu i ograničavanje neopravdanih trgovačkih marži.

Bez takvih mjera, svako pozivanje na „pomoć građanima“ ostaje politička fraza, a ne ekonomska realnost.

Zaključak

Zaključavanje već visokih cijena ne povećava kupovnu moć, ne približava minimalnu platu realnim troškovima života i ne rješava problem siromaštva.

Zato bi Vlada Federacije BiH trebala biti znatno opreznija u javnim istupima i ne predstavljati ovu mjeru kao veliki socijalni uspjeh, posebno nakon perioda u kojem je bez ozbiljne reakcije posmatrala kako cijene osnovnih namirnica nezaustavljivo rastu.

Građanima nisu potrebne deklaracije – potrebne su stvarne, pravovremene i mjerljive mjere.