Samo zračni gubici navodno dosežu i do 8 milijardi dolara, dok ukupni troškovi operacije prelaze 30 milijardi

Prema dostupnim, ali još uvijek ne u potpunosti potvrđenim informacijama, Sjedinjene Američke Države pretrpjele su značajne gubitke u zračnim sredstvima tokom nedavnog kratkotrajnog sukoba koji je trajao od 20. februara do proglašenja primirja.

Navodi se da je u tom periodu izgubljeno ukupno 44 letjelice različitih namjena. Među njima su borbeni avioni F-15E Strike Eagle (četiri jedinice) i A-10 Thunderbolt II (dvije jedinice), zatim transportni avioni C-130 Hercules (dvije jedinice), kao i dva E-3 Sentry – sofisticirana sistema za rano upozoravanje i kontrolu iz zraka.

Lista uključuje i osam zračnih tankera KC-135 Stratotanker, helikoptere poput CH-47 Chinook i HH-60 Pave Hawk, kao i četiri MH-6 Little Bird korištena u specijalnim operacijama.

Posebno se ističe gubitak 17 bespilotnih letjelica MQ-9 Reaper, čija se pojedinačna vrijednost procjenjuje na između 32 i 35 miliona dolara. Samo gubici ovih dronova dostižu približno 500 miliona dolara.

Prema istim izvorima, jedna od najskupljih pojedinačnih operacija bila je akcija evakuacije oborenog pilota, tokom koje je izgubljena oprema u vrijednosti od oko 500 miliona dolara.

Ukupni zračni gubici Sjedinjenih Američkih Država u ovom sukobu procjenjuju se na blizu 8 milijardi dolara. Kada se tome dodaju troškovi municije, logistike i operativnih aktivnosti, ukupna cijena konflikta navodno se kreće između 26 i 30 milijardi dolara.

Važno je naglasiti da ove brojke dolaze iz neformalnih izvora i zahtijevaju dodatnu nezavisnu potvrdu. Ukoliko se pokažu tačnim, radilo bi se o jednom od skupljih kratkotrajnih vojnih angažmana u novijoj historiji.

SOCIJALNI IZAZOVI U SAD I PITANJE PRIORITETA: Gdje su milijarde mogle napraviti stvarnu razliku

Na kraju, dok se govore o milijardama uloženim u vojne operacije, sve češće se otvara pitanje prioriteta unutar samog američkog društva. Veliki gradovi suočavaju se s rastućim problemom beskućništva, značajan dio građana nema pristup adekvatnoj i pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti, dok mnogi mladi nakon završetka studija ulaze u dugogodišnje otplaćivanje studentskih kredita koje ih finansijski opterećuje kroz veliki dio života.

Pored toga, prisutni su i brojni drugi izazovi – od nedovoljno dostupnih programa za mentalno zdravlje, posebno za mlade i veterane, do hroničnog nedostatka pristupačnog stanovanja u mnogim urbanim sredinama. Obrazovni sistem suočava se s izraženim nejednakostima, gdje škole u siromašnijim zajednicama često raspolažu znatno manjim resursima.

Tu su i problemi sigurnosti hrane, jer dio stanovništva zavisi od pomoći kako bi zadovoljio osnovne životne potrebe, kao i zastarjela infrastruktura i nedovoljna ulaganja u osnovne komunalne usluge u pojedinim dijelovima zemlje.

Sve ove oblasti često se navode kao potencijalna mjesta ulaganja koja bi, uz drugačiju raspodjelu sredstava, mogla značajno unaprijediti kvalitet života velikog broja građana i otvoriti širu raspravu o tome gdje i kako se troši javni novac.

Ipak, ne treba zaboraviti da rat ostaje jedan od najprofitabilnijih sektora, te da u izrazito tržišno orijentisanom sistemu poput američkog najveću korist od takvih ulaganja ostvaruje 1% najbogatijih.