SAD, Izrael, Rusija i Turska — Koje su stvarne uloge?
Sirija je već više od decenije poprište kompleksnog sukoba u kojem su se prepleli lokalni, regionalni i globalni interesi. Iako sukobi naizgled odražavaju haotičnu borbu za teritoriju, resurse i političku kontrolu, ne može se isključiti mogućnost da su ključni akteri u pozadini sukoba — SAD, Izrael, Rusija i Turska — postigli određene dogovore koji oblikuju tok događaja.
SAD i Izrael: Geopolitika i sigurnost
Interesi SAD-a i Izraela u Siriji su prvenstveno povezani s očuvanjem sigurnosti Izraela, neutralizacijom iranskog utjecaja i osiguravanjem kontrole nad ključnim energetskim resursima. SAD je u početku podržavao opozicione snage kako bi destabilizirao režim Bašara al-Asada, dok je Izrael sprovodio ograničene vojne intervencije s ciljem sprečavanja širenja iranskog utjecaja.
Međutim, činjenica da su SAD i Izrael izbjegli direktnu eskalaciju protiv Rusije, ključnog saveznika Asadovog režima, ukazuje na mogućnost dogovora o podjeli utjecaja. Izraelski napadi na iranske ciljeve u Siriji rijetko izazivaju ruski otpor, što dodatno potkrepljuje sumnje o tihoj koordinaciji između ovih sila.
Rusija: Zaštitnik Asada i čuvar svojih interesa
Rusija je od početka sukoba jasno stala na stranu Bašara al-Asada, koristeći sirijsku krizu kao priliku za povratak na globalnu scenu kao ključni geopolitički igrač. Osigurala je vojne baze na Mediteranu i demonstrirala vojnu moć kroz direktne intervencije. Međutim, Rusija je također pokazala pragmatizam u odnosima s Izraelom i Turskom.
Izbjegavanje sukoba s Izraelom, čak i kada su ruski interesi u Siriji direktno ugroženi, može ukazivati na dogovor o sferama utjecaja. Takođe, rusko-turski odnosi — iako obilježeni povremenim tenzijama — ostaju funkcionalni, posebno u kontekstu zajedničkih patrola i dogovora o zoni deeskalacije.
Turska: Ambicije i kompromisi
Turska je u Siriji vodila vlastitu agendu, fokusirajući se na suzbijanje kurdskih snaga, koje smatra prijetnjom svojoj nacionalnoj sigurnosti. Iako se povremeno sukobljavala sa sirijskim režimom i njegovim ruskim saveznicima, Turska je također demonstrirala spremnost na dogovore.
Turski pristanak na zajedničke zone deeskalacije s Rusijom i Iranom, kao i suzdržanost SAD-a prema turskim vojnim operacijama protiv Kurda, može ukazivati na postojanje prećutnih dogovora između ovih sila.
Iran: Gubitnik u zadnjim dešavanjima
Iran, koji je bio ključni saveznik sirijskog režima tokom većeg dijela sukoba, suočava se s gubitkom svog utjecaja u novijim dešavanjima. Iako je Teheran pružao značajnu vojnu i logističku podršku Asadovom režimu, sve očiglednija koordinacija između Rusije, Turske, SAD-a i Izraela umanjila je njegovu sposobnost da oblikuje situaciju na terenu. Izraelski napadi na iranske pozicije u Siriji, uz odsustvo značajnijeg odgovora od strane Rusije, sugeriraju da je Iran marginaliziran u ključnim dogovorima velikih sila. Ovakav razvoj događaja prijeti da oslabi iranski regionalni utjecaj i otvori pitanje njegove dugoročne strategije u Siriji.
Podijeljena Sirija kao realnost?
Kombinacija vojnih intervencija, ograničenih sukoba i političkih pregovora između ključnih aktera — SAD-a, Izraela, Rusije i Turske — sugerira mogućnost postojanja dogovora o podjeli Sirije na sfere utjecaja. Takvi dogovori, formalni ili neformalni, mogli bi objasniti odsustvo direktnih sukoba među ovim državama, čak i kada se njihovi interesi nominalno sukobljavaju.
Iako ovakvi dogovori mogu smanjiti intenzitet sukoba na globalnom nivou, pitanje ostaje: po kojoj cijeni za sirijski narod i budućnost zemlje? Podijeljena Sirija možda odgovara interesima velikih sila, ali je daleko od trajnog i pravednog rješenja za one koji su najviše pogođeni ratom.
