Selo bez podrške je kao rijeka bez izvora – osuđeno da presuši.

“Često se pitam – zašto su cijene kvadrata stana u gradu otišle toliko u nebo? Odgovor je, nažalost, jednostavan i bolan: jer se selo planski čini neuslovnim za život.

Sve ide u tom pravcu. Putevi i infrastruktura u selu se ne popravljaju, ambulante su pred zatvaranjem, škole bez učenika. Đaci i radnici plaćaju preskupe karte javnog prevoza, a poljoprivreda – koja bi mogla hraniti i grad i državu – ostavljena je da propada bez ikakve podrške. Kao da neko poručuje: “Ako hoćeš normalan život, preseli se u grad.”

I upravo tu je trik. Kad ljudi napuste svoja ognjišta i krenu tražiti spas u gradu, logično je da potražnja za stanovima raste, a sa njom i cijene kvadrata. Profitiraju investitori i oni koji grade zgrade, dok obični ljudi gube i na selu i u gradu.

Posljedice takve politike se već osjećaju: sela nestaju, u gradu nema parkinga, gužve su nesnosne, a cijene stanova postaju nedostižne prosječnoj porodici. A dugoročno – ostajemo bez vlastite hrane, bez identiteta i bez mladih ljudi, jer će oni koji mogu otići još dalje – preko granice.

Ovo nije razvoj, ovo je plansko uništavanje sela da bi nekome kvadrat betona vrijedio više. A društvo koje zaboravi svoje selo i svoje temelje – nema budućnosti.”

Preuzeto sa FB