Stranka kritikuje Vladu TK zbog neefikasnosti u regulaciji javnog prijevoza, ali se pojavljuje sumnja da bi SDBiH mogao iskoristiti ovu priliku za političko “preuzimanje” vlasti i smjenu premijera Halilagića.

SDBiH je kroz SAOPŠTENJE napokon odlučio na koji će stranu u vezi problema koji je već dugo zanemarivan u Tuzlanskom kantonu – neprihvatljivom stanju u javnom prijevozu, koji je postao teret za građane zbog neregulisanih cijena i nepoštovanja redova vožnje.

Iako su vlasti, predvođene SDA i DF-om, iznova povukle i izbjegavale odgovornost, stranka sada iznosi svoje stavove, ali uz sumnju da bi ovaj nagli “intervencionizam” mogao biti pokušaj političkog iskorištavanja trenutne situacije za vlastite ambicije.

Stranka SDBiH kritikuje premijera Irfana Halilagića (SDA) koji je, umjesto da prepozna stvarnu prijetnju za građane, iznio izjavu kojom “osudjuje sa gnušanjem” otpor mladih i organizacija civilnog društva prema povećanju cijena i smanjenju broja polazaka. Prema SDBiH, njegovo ponašanje ukazuje na opasnu distancu od stvarnih problema, dok bi se “gnušanje” trebalo odnositi na samovolju prijevoznika koji su odgovorni za povećanje cijena i ukidanje linija, a ne na one koji pokušavaju zaštititi interese građana.

SDBiH ističe da je prebacivanje odgovornosti na općine i gradove neprihvatljivo, jer Kanton, prema Zakonu o cestovnom prijevozu, ima jasnu nadležnost za regulaciju cijena i redova vožnje. Upozoravaju da je Vlada TK omogućila monopolističke prakse GIPS-a, čime je direktno doprinijela stvaranju situacije u kojoj se diktiraju uvjeti prevoza bez konkurencije, što dodatno pogoršava stanje za građane.

Međutim, uz sve ove kritike, postoje opravdane sumnje da bi SDBiH mogao iskoristiti trenutnu situaciju kao priliku za vlastitu političku akviziciju. Naime, kritikujući vladajuću koaliciju i premijera Halilagića, stranka ne iznosi samo rješenja koja bi trebala pomoći građanima, već i ukazuje na neuspjeh aktualne vlasti. To bi moglo sugerirati da je iza ove kritike i politička kalkulacija koja ima za cilj smjenu premijera Halilagića i eventualnu preuzimanje vlasti u TK.

Takav pristup, koji dolazi usred krizne situacije, mogla bi biti prilika za SDBiH da se pozicionira kao alternativa, pa čak i da se priključi prilikom za smjenu vlade, no i dalje ostaje pitanje da li bi rješenja koja predlažu bila stvarno u interesu građana, ili bi samo rezultirala političkim profitima za SDBiH.

SDBiH poziva sve političke stranke da se uključe u rješenje ovog problema, ali sumnja se da stranka nije potpuno iskrena u svojim motivima, jer u pozadini kritika može stajati želja za preuzimanjem kontrole nad situacijom i eventualnom političkom smjenom. Građani TK zaslužuju bolje, a politički interesi, ma kako opravdani bili, ne bi smjeli biti preči od interesa građana.