Dok se u Srbiji dijeli snimak novog predsjednika Narodne skupštine koji s građanima pjeva u gradskom autobusu, u Bosni i Hercegovini politički funkcioneri uglavnom su navikli na službene automobile, vozače, pratnju i privilegije. A kada im se žuri, građani se često moraju sklanjati s puta.
Snimak Aleksandra Čupića, novoizabranog predsjednika Narodne skupštine Srbije i vršioca dužnosti predsjednika države, kako se vozi gradskim autobusom i s putnicima pjeva pjesmu „Hajde, grade“, izazvao je brojne reakcije na društvenim mrežama. Jedna od objava uz snimak duhovito je upitala: – „Šta je ovo, Danska, pitam?“
Možda je upravo ta šala najbolji uvod u pitanje koje bi trebalo postaviti i u Bosni i Hercegovini: možete li zamisliti bilo kojeg političara, na općinskom, gradskom, kantonalnom, entitetskom ili državnom nivou, kako svakodnevno ulazi u autobus ili tramvaj, kupuje kartu i putuje zajedno s građanima?
Službeni automobil nije dozvola za kršenje zakona
Kod nas je službeni automobil za mnoge funkcionere mnogo više od prijevoznog sredstva. Uz njega dolaze vozač, pratnja, rotacije, sirene i često ponašanje kao da su ostali učesnici u saobraćaju dužni sklanjati se pred političkom funkcijom.
Međutim, zakon ne poznaje političku važnost kao osnov za prvenstvo prolaza. Obični službeni automobil načelnika, gradonačelnika, ministra ili drugog funkcionera nema pravo da zbog njegove žurbe prolazi kroz crveno svjetlo, prekoračuje brzinu, pretječe preko pune linije ili zahtijeva da mu se drugi vozači samovoljno uklanjaju s puta.
Ko uopće smije imati rotacije i blinkere?
Ovo pitanje nije stvar političkog protokola, nego zakonskih odredbi. Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH jasno ograničava ugradnju i korištenje posebnih svjetlosnih i zvučnih uređaja.
Pravo na takve uređaje imaju propisane kategorije vozila:
- vozila hitne medicinske pomoći,
- vatrogasna vozila,
- vozila policije i sudske policije, zatvorske policije – straže,
- vojna vozila i vozila Granične policije BiH, kao i
- vozila koja su pod zakonom propisanom policijskom ili vojnom policijskom pratnjom.
Kod pratnje, posebni uređaji nalaze se na vozilima koja obavljaju pratnju.
Dakle, predsjednik, premijer, ministar, načelnik ili gradonačelnik ne stiču pravo na rotaciju na krovu ili plave i crvene LED blinkere iza prednje maske samo zato što se voze službenim automobilom. Politička funkcija nije zakonski osnov za ugradnju takvih uređaja.
Ni njihova upotreba nije neograničena. Vozila s pravom prvenstva prolaza i vozila pod pratnjom imaju posebna prava samo pod zakonskim uslovima i uz obavezu da ne ugrožavaju sigurnost drugih učesnika u saobraćaju. Čak ni posebni signali ne daju pravo na bezuslovno i opasno prolijetanje kroz raskrsnice.
Ni policijska pratnja nije dozvola za ugrožavanje građana
Zakon priznaje posebna prava vozilima pod policijskom ili vojnom policijskom pratnjom, dok daju propisane svjetlosne i zvučne signale. Ta vozila mogu imati prvenstvo prolaza i određene izuzetke od saobraćajnih ograničenja, ali pod uslovom da ne ugrožavaju sigurnost drugih učesnika u saobraćaju.
Ni vozila pod pratnjom nemaju bezuslovno pravo prolaska kroz svaku raskrsnicu. Zakon predviđa izuzetke, posebno kada se saobraćaj na raskrsnici već odvija prema svjetlosnoj signalizaciji ili naredbama ovlaštenog lica.
Drugim riječima, ni pratnja ne znači da su životi drugih ljudi manje važni.
Kada politička žurba završi tragedijom
U martu 2018. godine tadašnji načelnik sarajevske općine Novi Grad Semir Efendić automobilom je udario pješaka koji je od zadobijenih povreda preminuo. Efendić je kasnije priznao krivicu i osuđen je na godinu zatvora, uslovno na tri godine.
U novembru 2021. godine na putu Prijedor – Banja Luka dogodila se nesreća u kojoj je učestvovalo vozilo iz pratnje Milorada Dodika. Prema tadašnjim medijskim izvještajima, dvije osobe iz drugog automobila zadobile su lakše povrede.
Ovi slučajevi nisu isti i ne treba ih poistovjećivati, ali podsjećaju na činjenicu da posljedice neodgovorne vožnje mogu biti teške i da politička funkcija nikoga ne oslobađa odgovornosti.
Građani nisu prepreka na putu političkim funkcionerima
Građanin koji kasni na posao ne može uključiti rotaciju. Roditelj koji vozi dijete u školu nema policijsku pratnju. Radnik koji putuje autobusom mora trpjeti gužvu, kašnjenja i loše uslove prijevoza. Političar, s druge strane, često ima automobil, vozača i privilegiju da svakodnevicu gotovo i ne dijeli s ljudima za koje donosi odluke.
Nije sporno da najviši državni funkcioneri imaju opravdanu potrebu za sigurnosnom zaštitom. Sporno je ako se službeni automobili, rotacije i pratnje koriste za demonstraciju moći, neovlašteno nametanje prvenstva prolaza ili ugrožavanje drugih učesnika u saobraćaju.
Nijedna sjednica, sastanak, stranački skup niti politička obaveza nisu važniji od ljudskog života.
Zato pitanje nije samo možemo li zamisliti nekog bh. političara u autobusu ili tramvaju. Pitanje je možemo li zamisliti političara koji će, kada sjedne u službeni automobil, imati na umu da na cesti nije važniji od građana koji ga plaćaju.
A vi, možete li zamisliti načelnika, gradonačelnika, ministra ili premijera kako se bez službenog automobila i pratnje vozi javnim prijevozom? Ili smo se toliko navikli na političke privilegije da nam je već i sama pomisao na takvu sliku neobična?
Izvori: Blic, BIHAMK – Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH, sa izmjenama i dopunama, Klix.ba – nesreća vozila iz Dodikove pratnje, Pravosudje.ba, Istraživanje i analiza: LuPortal
