Premijer Halilagić potpisao sporazume sa sindikatima: javni sektor dobija veće plaće i poboljšana materijalna prava
Premijer Tuzlanskog kantona Irfan Halilagić danas je zajedno sa predstavnicima sindikata potpisao sporazume kojima se povećavaju plaće i materijalna prava zaposlenih u javnom sektoru za 2026. godinu.
Prema dogovorenom planu, osnovice za obračun plaća u javnom sektoru biće povećane za 7% od 1. januara 2026. godine, dok će dodatno rasti za 3% od 1. septembra 2026., čime se osigurava kontinuirani rast primanja budžetskih korisnika.
Sporazumi se odnose na sve sektore javne uprave, uključujući obrazovanje, pravosuđe, policiju, kulturne ustanove i državnu službu, a pored osnovnih plaća, povećanja se odnose i na materijalna prava poput toplog obroka i regresa.
Premijer Halilagić je naglasio da je cilj Vlade TK da se održava socijalni dijalog sa sindikatima i kontinuirano poboljšava standard zaposlenih u javnom sektoru, te da ovim mjerama Tuzlanski kanton šalje jasnu poruku o stabilnosti i odgovornom vođenju budžeta.
Sindikati su izrazili zadovoljstvo postignutim sporazumom, ističući da ovakvi dogovori omogućavaju pravednija primanja i bolju motivaciju zaposlenih, što direktno utiče na kvalitet javnih usluga za građane Tuzlanskog kantona.
Konkretno …
Da bismo to stavili u konkretne brojeve: ako zaposleni trenutno prima 1.000 KM mjesečno, njegovo povećanje iznosilo bi oko 70 KM od januara, a nakon septembra još oko 30 KM, što bi ukupno značilo 1.100 KM — dakle ukupno oko 100 KM više mjesečno krajem 2026. godine u odnosu na početnu osnovicu.
Potrošačka korpa …
Međutim, usprkos rastu plaća, životni troškovi ostaju znatno iznad prosječnih primanja. Prema najnovijim podacima sindikalne potrošačke korpe u Bosni i Hercegovini, troškovi za osnovne životne potrebe četveročlane porodice iznose oko 3.178 KM mjesečno.
To znači da čak i uz povećanje plate — na primjer sa 1.000 KM na 1.100 KM godišnje — primanja i dalje pokrivaju samo mali dio ukupnih troškova života: prosječna plata u Federaciji BiH (oko 1.565–1.628 KM) pokriva tek oko 47–49% troškova potrošačke korpe, dok minimalna plata (1.000 KM) pokriva samo oko 31% potrošačkih troškova.
Ovi podaci pokazuju da, iako dogovoreni porasti plaća znače pozitivnu poruku za zaposlene, rast primanja i dalje ne prati u potpunosti rast osnovnih životnih troškova, posebno u kontekstu inflatornih pritisaka i troškova hrane, stanovanja i drugih usluga.
