Sramotni verbalni napad Marija Karamatića na predsjedavajućeg Miokovića otvorio je urgentnu potrebu za jasnim, efikasnim i automatskim sankcijama za političare koji šire etničku mržnju. Domaće institucije, ali i OHR, OSCE, EU i drugi međunarodni akteri moraju hitno reagovati.

Tokom 16. vanredne sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, posvećene spornim prepiskama unutar Vlade FBiH i Federalne uprave policije, očekivana rasprava o institucionalnim problemima pala je u drugi plan. Razlog je incident koji je izazvao šok u parlamentu i javnosti širom zemlje.

Zastupnik Mario Karamatić (HSS) tokom obraćanja počeo je koristiti političke i etničke kvalifikacije, na što ga je predsjedavajući Predstavničkog doma, Mladen Mioković, odmah upozorio, tražeći da prestane s korištenjem uvredljivih i huškačkih izraza i da političke stranke naziva njihovim imenom.

No umjesto smirivanja retorike, uslijedila je rečenica koja je prešla sve civilizacijske granice:

„Ja razumijem Vašu poziciju, gospodine Miokoviću… Vi se morate turčiti.“

Nakon toga Mioković mu je oduzeo riječ i prekinuo obraćanje. Reakcije u sali bile su burne, a incident je odmah postao centralna tema – ne samo sjednice, već i šire političke scene u BiH.

Vrijeme je za sistemsku zabranu govora mržnje među političarima

Ovaj incident još jednom je pokazao koliko je politička scena u BiH ogoljena pred šovinizmom, uvredama i retorikom koja razara društvenu koheziju. Upravo zato sve je glasniji zahtjev da se konačno donese zakon koji bi omogućio automatsko isključivanje svakog političkog aktera – pojedinca ili stranke – koji se služi govorom mržnje, etničkim provociranjem ili širenjem nesnošljivosti.

Takav mehanizam morao bi važiti od općinskog nivoa, preko entitetskih parlamenata, do državnih institucija. Politički život BiH ne može se zasnivati na tolerisanju uvreda kojima se direktno potkopavaju međunacionalni odnosi i demokratski procesi.

Ko u BiH može i mora reagovati – i zašto?

Postoji čitav niz institucija koje već sada imaju ovlasti da djeluju, a ovaj događaj je jasan test njihove zrelosti i funkcionalnosti.

1. Parlament FBiH – Komisija za etiku i Kolegij doma

Oni su prvi koji mogu pokrenuti disciplinski postupak. Mjere uključuju opomene, novčane kazne i udaljavanje sa sjednica.

2. Centralna izborna komisija BiH (CIK)

CIK ima mogućnost sankcionisanja političkih stranaka i njihovih funkcionera zbog govora mržnje. U iznimnim slučajevima, može izreći zabranu kandidovanja ili druge sankcije koje utiču na politički angažman.

3. Tužilaštva (FBiH i BiH)

Ako je izjava kvalifikovana kao krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, tužilaštvo ima osnov da pokrene postupak.

4. Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH

Ombudsmeni mogu po službenoj dužnosti otvoriti predmet i zahtijevati sankcije.

Ali iskustvo pokazuje da se domaće institucije često pokažu neefikasne, spore ili politički pristrane. Zato ovo pitanje nužno izlazi izvan lokalnog okvira.

Međunarodni akteri moraju hitno preuzeti aktivnu ulogu

Uz sve učestalije incidente ove vrste, pitanje sankcionisanja govora mržnje među političarima mora se pod hitno naći i na agendama međunarodnih institucija koje nadgledaju političke procese i demokratske standarde u BiH:

OHR i visoki predstavnik u BiH

Raspolažu bonskim ovlastima i mogu:

  • zahtijevati reakciju domaćih tijela,
  • sankcionisati pojedine političare,
  • ili, ukoliko domaći političari odbijaju djelovati, nametnuti zakon o sankcionisanju govora mržnje u institucijama vlasti.

OSCE Misija u BiH

Prati političke procese i ljudska prava. Može izvršiti snažan politički pritisak i otvoriti pitanje odgovornosti pred domaćim institucijama.

Delegacija Evropske unije u BiH

Govor mržnje direktno utiče na ocjene o ispunjavanju evropskih standarda u poglavljima 23 i 24. EU može ovo pitanje postaviti kao prepreku evropskom putu BiH, što predstavlja vrlo snažan politički mehanizam.

Savjet Evrope, ECRI, Venecijanska komisija i ambasade ključnih zemalja

Ove institucije redovno monitorišu stanje ljudskih prava, diskriminacije i demokratskih standarda. Njihove reakcije često oblikuju političku klimu u BiH.

Neodgovor na ovakve incidente znači normalizaciju mržnje

Ako se i ovaj slučaj završi bez konkretnih posljedica, šalje se poruka da je govor mržnje normalan, dozvoljen i sastavni dio političkog života. To je opasna poruka koja uništava svako povjerenje u institucije, potiče nove ispade i dodatno produbljuje međunacionalne jazove.

Zbog toga su i domaći i međunarodni akteri pozvani da djeluju odmah — odlučno i bez kalkulacija.

Jer u državi koja želi stabilnost, evropske integracije i političku kulturu, za ovakve izjave više ne smije biti mjesta.