Zatvaranje Hormuškog tjesnaca stavlja ogroman pritisak na ekonomije regiona, dok raste nezadovoljstvo zbog sukoba koji su pokrenule Sjedinjene Američke Države i Izrael

Neobična tišina nadvila se nad industrijskom lukom Ras Al Khaimah u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Nekada živahno pomorsko čvorište sada je gotovo potpuno utihnulo – brodovi stoje usidreni, a aktivnosti u luci su minimalne.

Na horizontu se u posljednjim danima formirao red stotina tankera koji čekaju prolazak kroz Hormuški tjesnac, danas jedno od najopasnijih mjesta za pomorski saobraćaj na svijetu.

Samo dvadesetak nautičkih milja od Ras Al Khaimaha, dva tankera koja su se kretala prema tjesnacu ove sedmice pogođena su iranskim projektilima, pri čemu se jedan zapalio. Dodatnu eskalaciju donio je napad dronom na Fujairah, glavnu naftnu luku UAE na istočnoj obali, gdje se iz terminala mogao vidjeti gust crni dim.

Sve su to posljedice sukoba koji sve dublje uvlači zaljevske države u rat koji, kako naglašavaju njihovi lideri i analitičari, nisu započele i koji su pokušale diplomatski spriječiti.

Pritisak na savezništvo sa SAD-om

Decenijama su Bahrein, Kuvajt, Saudijska Arabija, UAE, Katar i Oman omogućavali američke vojne baze, infrastrukturu ili pristup svojim teritorijama. U zamjenu su dobili sigurnosno partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama, koje su bile njihov najvažniji vojni saveznik.

Međutim, sada se sve glasnije postavlja pitanje koliko je to partnerstvo pouzdano.

Analitičari tvrde da su mnoge zaljevske države bile nezadovoljne odlukom američkog predsjednika Donalda Trumpa da pokrene napad na Iran uprkos pokušajima diplomatskog rješenja.

“Percepcija iranske prijetnje za Zaljev postala je realnost tek kada su SAD objavile rat – Iran nije prvi otvorio vatru”, izjavio je Khaled Almezaini, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Zayed u Abu Dhabiju.

Prema njegovim riječima, u regionu postoji snažna osuda iranskih napada, ali istovremeno i jasna poruka Washingtonu i Tel Avivu da rat mora biti zaustavljen.

Iran uzvraća napadima

Iako su zaljevske države pokušale uvjeriti Teheran da njihove baze neće biti korištene za napade na Iran, to nije spriječilo iranske odmazde.

Teheran je pokrenuo hiljade dronova i projektila koji su ciljali aerodrome, vojne baze, rafinerije, luke, hotele i poslovne zgrade širom regiona.

Većina projektila je presretnuta, ali cijena odbrane je ogromna. Procjenjuje se da samo sistemi presretanja projektila UAE koštaju i do dvije milijarde dolara.

Istovremeno, zračni saobraćaj u regionu i dalje je ozbiljno ograničen, a avio-kompanije gube milijarde dolara.

Zatvaranje Hormuškog tjesnaca

Jedan od najtežih udaraca za ekonomiju regiona dolazi zbog blokade Hormuškog tjesnaca, jedinog morskog prolaza koji povezuje Perzijski zaljev s otvorenim okeanom.

Kroz ovaj tjesnac prolazi oko petine svjetskih energetskih zaliha, a njegovo zatvaranje dovelo je do dramatičnog pada izvoza nafte i gasa iz zaljevskih zemalja.

Stručnjaci procjenjuju da region svakodnevno gubi između 700 miliona i 1,2 milijarde dolara prihoda od nafte.

Strateška dilema Zaljeva

Analitičari upozoravaju da su zaljevske države sada u vrlo nezavidnoj situaciji.

S jedne strane pokušavaju smanjiti napetosti i zaustaviti rat, a s druge žele da SAD osiguraju stabilan ishod sukoba kako se region ne bi suočio s oslabljenim, ali nestabilnim Iranom.

“Ovo je najgora noćna mora za zaljevske države”, smatra Sanam Vakil, direktorica programa za Bliski istok i sjevernu Afriku u londonskom institutu Chatham House.

Prema njenim riječima, u regionu postoji duboka frustracija prema SAD-u jer zaljevske zemlje snose najveće posljedice rata koji nisu pokrenule.

Posljedice za svakodnevni život

Geopolitička kriza već se snažno osjeća i među običnim ljudima.

U marini pored luke Ras Al Khaimah, 27-godišnji Sumon, koji radi u firmi za iznajmljivanje čamaca i jet-skija, kaže da je posao praktično stao.

“Naši čamci često ne smiju izlaziti na more zbog borbi i opasnosti. Nemamo mušterija i moj šef više ne može isplaćivati plate”, kaže on.

Pokazujući prema luci dodaje:

“Nijedan brod se više ne kreće. Niko ne zna kada će sve ovo završiti.”