Prognoze su crne i govore da bi ukupna cijena Fabrike vode mogla dostići 40 do čak 50 miliona KM, što je za Grad Lukavac vrtoglavo i gotovo nedostižno.

Na 2. redovnoj sjednici Gradskog vijeća Lukavac, jedno od postavljenih pitanja bilo je i ono vijećnika Anesa Hodžića, koje se ticalo kreditnog opterećenja Grada Lukavac.

Šta je kreditno zaduženje i kako utiče na buduće finansije?

Kreditno zaduženje Grada označava uzimanje kredita za finansiranje infrastrukturnih projekata. Ova sredstva se vraćaju uz kamatu, što direktno utiče na budžet i buduće finansijske odluke.

Posljedice kreditnog zaduženja:

  • Smanjuje sposobnost novih zaduženja – Veći dug znači manje mogućnosti za buduće kredite.
  • Povećava budžetske obaveze – Dio budžeta ide na otplatu, smanjujući sredstva za druge projekte.
  • Povećava troškove – Kamate čine kredit skupljim nego što je prvobitno planirano.
  • Ograničava krizne rezerve – Previše dugova smanjuje sposobnost grada da reaguje u hitnim situacijama.
  • Mogući rast poreza i cijena usluga – Grad može povećati poreze ili komunalne naknade kako bi pokrio dug.

Mislimo da vrijedi ponovo istaknuti posljednje: Grad može povećati poreze ili komunalne naknade kako bi pokrio dug.

Kredit može biti koristan ako se koristi za projekte koji poboljšavaju grad, ali prekomjerno zaduživanje može ugroziti finansijsku stabilnost i povećati troškove za građane.

Odgovor pomoćnika za finansije

Iz odgovora koji mu je iza govornice dao pomoćnik gradonačelnika za službu za budžet i finansije Zuhdija Hrvatović, jasno je da famozna “Fabrika vode” neće biti završena ni do 2030. godine, budući da su za tu svrhu već planirana dugoročna kreditna zaduženja Grada.

– “Za fabriku pitke vode, od 2025. do 2030. godine, i druge kapitalne investicije, planirani anuitet je oko milion i trista hiljada za narednih 5 godina” – odgovorio je Hrvatović

Video: Radio-televizija Lukavac

Šta je “planirani anuitet za narednih 5 godina”?

Izraz “planirani anuitet u budžetu za narednih 5 godina 1.300.000 KM” znači da je Grad Lukavac u budžetu predvidio godišnje otplate kredita u iznosu od 1.300.000 KM tokom narednih pet godina. U praksi to znači sledeće:

  • Anuitet je fiksni iznos koji se plaća godišnje (ili mjesečno) za otplatu kredita, a uključuje i glavnicu (dug) i kamatu.
  • Budžetsko opterećenje – Ovaj iznos će svake godine smanjivati sredstva dostupna za druge troškove poput infrastrukture, socijalnih programa i drugih razvojnih projekata.
  • Finansijska stabilnost – Ako je ovaj iznos prevelik u odnosu na ukupni budžet Grada, može ograničiti mogućnost novih investicija ili prisiliti Grad na dodatna zaduženja.

Ukratko, to znači da će Grad svake godine do 2029. morati izdvojiti 1.300.000 KM za otplatu kredita, što direktno utiče na sve buduće finansijske odluke.

Generacijski ili političko-marketinški projekat?

Fabrika vode je svojevremeno, u svrhu političkog marketinga, populistički nazvana “generacijskim projekat”, implicirajući da će predstavljati kapitalno dostignuće jedne generacije Lukavčana. No, realnost pokazuje da bi ovaj projekat mogao trajati cijeli život jedne generacije, a pitanje je hoće li ikada biti završen.

Pitanje koje se logično nameće glasi: koliko će na kraju koštati i hoće li Lukavac moći podnijeti takva kreditna opterećenja?

Iz dosadašnjih izlaganja gradonačelnika Edina Delića i njegovih bivših i sadašnjih saradnika jasno je da se računa na finansijsku pomoć EU, međunarodnih fondova, kantona i Federacije. Ipak, značajan dio sredstava mora osigurati i sam Grad, a jedini mogući način za to su – dodatni krediti.

Svako novo kreditno zaduženje, ma koliko bilo povoljno, povećava ukupnu cijenu projekta zbog kamata. Još ozbiljniji problem predstavljaju poskupljenja građevinskih materijala (beton, željezo, pokrivni materijal, stolarija, elektro oprema, blokovi, cigla), same opreme za prečišćavanje vode, kao i povećanje cijene izvođača radova zbog povećanja troškova radne snage, cijene prevoza materijala i rada mehanizacije, cijene odtžavanja opreme, … Kraja ovim poskupljenjima, izgleda da i nema.

Realne ili napumpane cijene projekta, materijala i radova, cijena izgradnje novog cjevovoda i kako to utiče na konačni dolazak pitke vode u česme lukavčsna?

Ne treba zanemariti ni upozorenja nezavisnih stručnjaka i analitičara o “pumpanju” cijene projekta.

Zo može značiti dvije stvari:

  • Naivnost/nesposobnost zaduženih u gradskoj administraciji da ih izvođač radova ne “zavali” cijenama materijala i radova,
  • Realne sumnje da će se Fabrika vode iskoristiti za malverzacije i bogaćenje pojedinaca i firmi.

O ovome drugome je u seriji od 6 članaka već pisao web portal SodaLive.ba gdje je objavljena šestodijelna analiza pod naslovom “ANALIZA IDEJNOG PROJEKTA FABRIKE VODE“, sa posebnim naglaskom na člansk ISTINA, FABRIKA VODE U LUKAVCU, 4/6 “CIJENA INVESTICIJE”

Sasvim je jasno da će konačna cijena Fabrike vode sve više rasti što se duže bude odgađao početak izgradnje i što duže njena izgradnja bude trajala. Ne može se isključiti ni najcrnji scenario – da projekat nikada ne bude završen, što bi Grad Lukavac gurnulo u još dublju finansijsku krizu, a dolazak pitke vode na gradske česme odgodilo za decenije. Tako bi koncept “generacijskog projekta” mogao značiti da će još jedna generacija Lukavčana odrasti bez pitke vode.

Do tada će stanovnici Lukavca nastaviti da plaćaju imdustrijsku vodu kao pitku, iako ona to nije. Nastaviće da u čizmama i sa kišobranima pune kanistere i flaše na Petraku – a prazne novčanike dok kupuju flaširanu vodu i doprinose zaradama trgovačkih lanaca.

A kada (i ako) Fabrika vode konačno bude izgrađena, pravo pitanje biće – kolika će tada biti cijena te “zlatne” vode?

Na sve do sada napisano dodajte i to da će Lukavac morati izgraditi dobar dio nove vodovodne mreže – ako ne želi da i Fabrika vode ima 60% gubitaka vode na putu do potrošača – a i za to trebaju milionsko krediti.

A sve je počelo davne 2017. godine …