Karma je ku*va: Pljuvao je po Maršalu koji je umro u Ljubljani – a onda umro u istom gradu.
Ako je Josip Broz bio Al Kapone, onda je rođeni Čačanin Bora Čorba bio muzikalna hulja sa dokova.
A nekako se sve to i uklapa: iako gangster, Al Kapone je u javnosti bio uglađeni gospodin, dok je Bora onako duge masne kose i zapuštene brade, klasični musavac sa flašom rakije u njedrima i kokainom u prednjem malom džepiću farmerica.
Jednostavno: klošar.
Kažu da je Bora cijeli život bio buntovnik.
Nije tačno.
Bora četnik, izrod od loze partizanske porodice, je bio buntovnik samo u socijalizmu kad je svaki pošten čovjek imao posao i pristojan život, a Bora nije htjeo da živi od rada već od “umjetnosti”.
Pjevajući o Brozu kojeg je doslovce cijeli svijet poštovao Bora Čačanin ga nazivao Al Kaponeom, nije htjeo da bude “član mafije” (Pertije) kao da su takvi i mogli u Partiju, zavidio mu je na “crnom Mercedesu”, … ali Bora se odlično snašao u pročetničkom okruženju u posttitovskoj Srbiji.
Pijanica i klošar koji je vječito bez kinte u džepu iako je jedno vrijeme basnoslovno zarađivao, čovjek koji je pljuvao samo Tita, na kraju je završio sa sebi ravnima, u Srpskom četničkom pokretu, sa drugim oblokanim pijanicama i masnokosim bradatim musavcima.
Nije bio buntovnik čim više nije bilo ni kobajagi socijalista (Slobodan Milošević). Čim se Srbija početničila, Borin revolt je nestao.
Prvi političar koji je Bori došao na koncert je bio Vojislav Koštunica, po svom ličnom priznanju ponosan srpski nacionslista i štovalac četničkog dijela srpske istorije
Tek kada je Bora Čačanin postao četnik, onda je postao i član Srbijanskog udruženja pisaca, dobijao je i nagrade, hvaljen i uzdizan, pa je ušso i u knjige istorije, srpske istorije. Nije jasno da li je Bora Četnik u istoriji stvarni lik ili još jedan mit.
Sanjao je Bora Četnik Čačanin, kad već neće imati “Bijelu kuću”, da će mu na rodnoj, tada još partizanskoj kući, biti spomen ploča na kojoj će pisati “Ovde je rođen Bora Čorba”, ali tu je sada pekara i prodaju se bureci.
Kako prikladno …
