admin
ANALIZA / Irfan Halilagić iza sebe ima premijersko iskustvo i kontinuitet rada Vlade TK, dok Šekib Umihanić dolazi iz zdravstvenog sistema, s iskustvom upravljanja najvećom zdravstvenom ustanovom u kantonu.
Odluka o novom premijeru nije samo pitanje kadrovskog izbora u SDA, već i pitanje političkog kontinuiteta, upravljanja javnim novcem i prioriteta buduće kantonalne vlasti.
Nakon Općih izbora 2026. godine, pitanje ko će preuzeti funkciju premijera Tuzlanskog kantona postalo je jedna od važnijih političkih tema. Prema pisanju portala Tuzlainfo.ba od 7. oktobra, Šekib Umihanić spominje se kao jedan od ozbiljnih kandidata za tu poziciju. Halilagić je, s druge strane, na izborima osvojio direktni mandat za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, što otvara pitanje njegovog daljnjeg političkog angažmana.
Ukoliko bi Halilagić ostao premijer, to bi značilo nastavak postojećeg modela upravljanja. Ako bi ga naslijedio Umihanić, Tuzlanski kanton dobio bi premijera koji dolazi iz zdravstvenog sistema i koji je trenutno vršilac dužnosti direktora Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla.
Obje mogućnosti imaju potencijalne prednosti, ali i rizike. Zato je važno razmotriti šta bi svaka od njih konkretno mogla značiti za građane, privredu i javne ustanove.
1. Ako Irfan Halilagić ostane premijer: Prednost kontinuiteta i poznavanja sistema
Irfan Halilagić već ima iskustvo vođenja Vlade TK, što predstavlja njegovu najvažniju prednost u odnosu na kandidata koji bi tek preuzeo premijersku funkciju.
Vođenje kantonalne vlade podrazumijeva koordinaciju ministarstava, usklađivanje budžetskih prioriteta, pregovore sa sindikatima, saradnju sa Skupštinom TK i rješavanje problema koji se protežu kroz više sektora. Halilagić je kroz dosadašnji mandat imao priliku upoznati institucionalne prepreke i način na koji funkcionišu kantonalne službe.
Nastavak započetih projekata
Jedna od konkretnih prednosti Halilagićevog ostanka bila bi mogućnost nastavka projekata koji su već u fazi realizacije.
Primjer je ulaganje u Univerzitetski klinički centar Tuzla. Vlada TK je u martu 2025. godine objavila da je za investicijski program UKC-a za tu godinu osigurano 26.184.600 KM, uz ranija ulaganja u ovu zdravstvenu ustanovu. U finansiranju i realizaciji tih projekata učestvovali su i Vlada TK i menadžment UKC-a.
Kontinuitet vlasti mogao bi olakšati praćenje realizacije već planiranih ulaganja, kontrolu trošenja sredstava i utvrđivanje odgovornosti za eventualna kašnjenja.
Ipak, kontinuitet sam po sebi nije garancija uspjeha. Njegova stvarna vrijednost zavisila bi od toga da li bi projekti bili završeni u predviđenim rokovima i da li bi građani osjetili konkretna poboljšanja.
Poznavanje budžeta i kantonalnih prioriteta
Premijer koji već poznaje budžetsku strukturu i obaveze kantona ima određenu prednost prilikom planiranja novih ulaganja.
Halilagić bi mogao nastaviti postojeće budžetske politike bez dužeg perioda prilagođavanja, a iskustvo iz prethodnog mandata moglo bi mu pomoći u procjeni realnih finansijskih mogućnosti kantona.
To je posebno važno u oblastima zdravstva, obrazovanja, socijalne zaštite, privrede i infrastrukture, gdje se potrebe često višestruko povećavaju u odnosu na raspoloživa sredstva.
S druge strane, poznavanje sistema ima vrijednost samo ako se koristi za njegovo unapređenje. Ako bi se nastavili problemi na koje su građani i opozicija ranije ukazivali, kontinuitet bi mogao postati i političko opterećenje.
Veća predvidljivost za institucije i privredu
Promjena premijera ne mora nužno značiti promjenu politike, ali može dovesti do novih prioriteta, drugačijeg raspoređivanja sredstava i promjena u odnosima između pojedinih institucija.
Halilagićev ostanak mogao bi donijeti veću predvidljivost za javne ustanove, lokalne zajednice i privredne subjekte koji zavise od kantonalnih odluka.
To bi naročito bilo važno za projekte čija realizacija zahtijeva višegodišnje finansiranje i koordinaciju različitih institucija.
Najveća prednost Halilagićevog ostanka bila bi, dakle, kontinuitet upravljanja i mogućnost da za ranije odluke i započete projekte odgovara isti politički tim.
Ali postoji i druga strana: građani bi imali pravo očekivati da nastavak mandata donese vidljivije rezultate, a ne samo nastavak već uspostavljenog načina rada.
2. Ako Šekib Umihanić postane premijer: Prednost menadžerskog iskustva i mogućeg novog pristupa
Šekib Umihanić u premijersku utrku ulazi iz drugačije pozicije. Njegovo iskustvo vezano je za zdravstveni sistem i upravljanje UKC-om Tuzla, a prema dostupnim informacijama, on je i predsjednik Kantonalnog odbora SDA Tuzlanskog kantona. Na Općim izborima 2026. bio je nosilac stranačke liste za Skupštinu TK.
Njegova moguća prednost ne bi bila u poznavanju svih poslova kantonalne vlade, jer bi se s tim sistemom morao detaljnije upoznati, nego u iskustvu rukovođenja velikom i složenom javnom ustanovom.
Iskustvo upravljanja velikim sistemom
UKC Tuzla nije samo bolnica. To je složen sistem koji obuhvata veliki broj zaposlenih, klinika, medicinske opreme, nabavki, finansijskih obaveza i organizacijskih procesa.
Upravljanje takvom ustanovom zahtijeva donošenje odluka pod pritiskom, raspoređivanje ograničenih sredstava, određivanje prioriteta i koordinaciju različitih stručnih i administrativnih službi.
Takvo iskustvo moglo bi biti korisno i u vođenju kantonalne vlade.
Međutim, upravljanje zdravstvenom ustanovom i upravljanje kantonom nisu isti poslovi. Premijer mora usklađivati interese zdravstva, obrazovanja, policije, pravosuđa, privrede i drugih oblasti. Uspjeh u jednoj instituciji zato nije automatska garancija uspjeha na čelu izvršne vlasti.
Zdravstvo bi moglo dobiti veću političku pažnju
Jedan od argumenata u korist Umihanićevog imenovanja jeste njegovo poznavanje problema zdravstvenog sistema.
U proteklom periodu među važnim projektima UKC-a Tuzla bila je nabavka PET/CT uređaja, za koju je u junu 2026. potpisan ugovor vrijedan oko 9,2 miliona KM s PDV-om. Prema objavi UKC-a, nabavka je dio šireg investicijskog ciklusa koji obuhvata i dodatnu medicinsku opremu.
Umihanić bi kao premijer mogao iz neposrednog iskustva prepoznati pojedine probleme zdravstvenih ustanova, razumjeti njihove investicijske potrebe i lakše procijeniti posljedice budžetskih odluka na funkcionisanje zdravstvenog sistema.
To bi moglo biti značajno u planiranju finansiranja zdravstvenih ustanova, nabavci medicinske opreme, rješavanju kadrovskih problema i unapređenju dostupnosti zdravstvenih usluga.
Ipak, važno je naglasiti da veća pažnja zdravstvu ne znači automatski i bolje zdravstvo. Rezultati bi zavisili od konkretnih odluka, raspoloživog novca, saradnje sa zdravstvenim ustanovama i sposobnosti Vlade da potrebe zdravstva uskladi s drugim javnim obavezama.
Mogućnost drugačijeg upravljačkog pristupa
Dolazak novog premijera mogao bi otvoriti prostor za preispitivanje pojedinih prioriteta i načina rada Vlade TK.
Umihanić bi mogao insistirati na jasnijem utvrđivanju ciljeva, rokovima za realizaciju projekata i mjerljivim rezultatima rada institucija. Ako bi takav pristup prenio na rad Vlade, korist bi mogla biti vidljiva i izvan zdravstvenog sektora.
Ali to nije nešto što se može unaprijed pripisati njegovom budućem mandatu. Riječ je o mogućnosti koju bi tek trebalo dokazati konkretnim odlukama i rezultatima.
Novi premijer, osim toga, ne bi mogao samostalno provoditi sve svoje zamisli. Morao bi sarađivati s ministrima, Skupštinom TK, javnim ustanovama i drugim nivoima vlasti, uz poštovanje zakona i budžetskih ograničenja.
Politička odgovornost i odnos prema stranci
Umihanićev dolazak na čelo Vlade mogao bi predstavljati i promjenu u načinu na koji SDA raspoređuje odgovornost unutar kantonalne vlasti.
Kao predsjednik Kantonalnog odbora SDA TK, on bi na premijerskoj funkciji objedinio značajnu stranačku i izvršnu odgovornost. To bi mu moglo olakšati političko usklađivanje prioriteta, ali bi istovremeno povećalo očekivanja da preuzme odgovornost za rezultate vlasti.
Za građane bi, međutim, bilo važnije da li bi takvo objedinjavanje funkcija donijelo efikasnije odlučivanje ili bi otvorilo dodatna pitanja o koncentraciji političkog uticaja.
Najveća potencijalna prednost Umihanićevog imenovanja bila bi mogućnost da iskustvo iz upravljanja zdravstvenim sistemom prenese na šire upravljanje javnim institucijama, uz otvaranje prostora za novi pristup radu Vlade.
3. Važna okolnost: Umihanić je trenutno v. d. direktora UKC-a Tuzla
Ovaj detalj zaslužuje posebnu pažnju jer se često može zanemariti u političkim raspravama o tome ko bi bio bolji premijer.
Prema zvaničnoj objavi UKC-a Tuzla iz aprila 2024. godine, Šekib Umihanić imenovan je za vršioca dužnosti direktora te ustanove.
Ako bi postao premijer TK, morao bi napustiti rukovodeću ulogu u UKC-u ili na drugi zakonom dopušten način razriješiti pitanje nespojivosti funkcija i odgovornosti. Konkretno rješenje moralo bi se utvrditi prema važećim propisima i procedurama.
To otvara nekoliko važnih pitanja.
Prvo, ko bi preuzeo upravljanje UKC-om i nastavio započete projekte? Drugo, da li bi promjena rukovodstva uticala na kontinuitet investicija i organizaciju rada? Treće, da li bi iskustvo koje Umihanić ima u zdravstvu bilo bolje iskorišteno na čelu same zdravstvene ustanove ili na čelu kantonalne vlade?
Na posljednje pitanje nema jednostavnog odgovora.
Ako bi UKC-u bilo potrebno stabilno i iskusno rukovodstvo radi realizacije velikih investicija, njegov odlazak mogao bi otvoriti novi izazov za ustanovu. S druge strane, kao premijer bi mogao uticati na širu zdravstvenu politiku i budžetske prioritete kantona, pod uslovom da za to postoji politička podrška i da odluke budu praćene konkretnim rezultatima.
Važno je i to da se rezultati UKC-a ne mogu pripisivati isključivo direktoru, kao što se rezultati kantonalne vlade ne mogu pripisivati isključivo premijeru. U oba slučaja radi se o radu velikog broja ljudi i institucija.
4. Šta bi za građane bila najvažnija razlika?
Ako se politička rasprava svede samo na pitanje ko ima više iskustva ili ko je popularniji unutar stranke, izostaje ono najvažnije: kakvu korist građani mogu očekivati od jednog ili drugog izbora?
| Oblast | Ako ostane Irfan Halilagić | Ako premijer postane Šekib Umihanić |
|---|---|---|
| Kontinuitet vlasti | Veća mogućnost nastavka postojećih politika i projekata | Potreba za preuzimanjem funkcije i utvrđivanjem novih prioriteta |
| Poznavanje kantonalne uprave | Prednost iskustva na čelu Vlade TK | Potreba za upoznavanjem šireg sistema kantonalne uprave |
| Zdravstvo | Nastavak dosadašnje politike finansiranja i nadzora | Mogućnost primjene iskustva iz upravljanja UKC-om na zdravstvenu politiku |
| Investicije | Lakše praćenje projekata pokrenutih tokom prethodnog mandata | Mogućnost preispitivanja prioriteta i drugačijeg pristupa realizaciji |
| Odgovornost za rezultate | Nastavak odgovornosti za ranije odluke i njihovu realizaciju | Preuzimanje odgovornosti za nove odluke, ali i za nastavak zatečenih projekata |
| Glavni izazov | Dokazati da kontinuitet donosi bolje rezultate | Dokazati da iskustvo iz zdravstvenog sistema može biti uspješno preneseno na upravljanje kantonom |
Ova poređenja ukazuju na različite početne pozicije, ali ne mogu unaprijed dati konačan odgovor o tome ko bi bio uspješniji premijer.
5. Šta bi SDA trebala uzeti u obzir prilikom izbora?
Za SDA, koja prema preliminarnim rezultatima izbora ima 13 mandata u Skupštini TK, izbor premijera predstavlja i pitanje političke strategije i pitanje odgovornosti prema biračima. Konačan politički raspored i sastav buduće vlasti zavisit će od postizbornih dogovora i zvaničnih procedura.
Ako bi Halilagić ostao premijer, stranka bi se opredijelila za kontinuitet i oslanjanje na već stečeno iskustvo. Takva odluka zahtijevala bi jasno obrazloženje šta je urađeno u prethodnom periodu, koji projekti još nisu završeni i šta bi se u narednom mandatu radilo drugačije.
Ako bi Umihanić preuzeo funkciju, SDA bi dobila priliku za promjenu na čelu Vlade i eventualno novi upravljački pristup. Međutim, promjena imena ne bi sama po sebi značila promjenu politike. Za to bi bili potrebni jasni prioriteti, konkretni ciljevi i spremnost da se rezultati javno provjeravaju.
U oba slučaja trebalo bi odgovoriti na ista pitanja:
- Koji su najvažniji problemi građana TK i kako ih namjerava rješavati buduća Vlada?
- Kako će se osigurati stabilno finansiranje zdravstva i drugih javnih usluga?
- Koji će se projekti završiti u naredne četiri godine i u kojim rokovima?
- Kako će se mjeriti uspješnost rada ministarstava i javnih ustanova?
- Hoće li građani dobiti jasne informacije o utrošku budžetskog novca i postignutim rezultatima?
Odgovori na ova pitanja bili bi važniji od samog imena budućeg premijera.
Zaključak: Kontinuitet ili promjena — presudit će rezultati
Irfan Halilagić i Šekib Umihanić imaju različite prednosti.
Halilagić ima iskustvo vođenja Vlade TK, poznavanje kantonalnog budžeta i institucionalnih odnosa te mogućnost da nastavi projekte započete tokom svog mandata. Njegov najveći izazov bio bi dokazati da nastavak postojećeg modela upravljanja može donijeti još bolje i vidljivije rezultate.
Umihanić ima iskustvo rukovođenja UKC-om Tuzla, poznavanje zdravstvenog sistema i mogućnost da dio tog iskustva prenese na upravljanje kantonom. Njegov najveći izazov bio bi pokazati da se uspješno upravljanje jednom velikom zdravstvenom ustanovom može pretvoriti u uspješno vođenje cijele kantonalne vlade, uz istovremeno rješavanje pitanja nasljednika na čelu UKC-a.
Za građane bi najbolji izbor bio onaj koji bi donio efikasniju upravu, kvalitetnije javne usluge, odgovornije trošenje budžetskog novca i mjerljive rezultate.
Zato suštinsko pitanje nije samo ko bi bio bolji premijer, nego i ko bi bio spremniji preuzeti odgovornost za konkretne rezultate i dopustiti da se njegov rad ocjenjuje na osnovu onoga što je zaista urađeno.
Na kraju, izbor premijera prvenstveno je politička odluka, ali posljedice te odluke snose građani Tuzlanskog kantona. Oni imaju pravo očekivati da stranački dogovori budu praćeni jasnim programom rada i odgovornošću za njegovo provođenje.
Istraživanje i analiza: LuPortal
