Vlast se promijenila, ali propagandni mediji nisu nestali. Upad građana u redakciju Informera, sukob s Draganom J. Vučićevićem i prekid programa uživo ponovo su otvorili pitanje granice između novinarstva i političke propagande.

Od protesta ispred zgrade do upada u studio

U ponedjeljak, 26. oktobra, grupa građana okupila se ispred zgrade televizije Informer u Beogradu. Među okupljenima bili su građani iz nekoliko beogradskih naselja, a među njima i Dijana Hrka, majka mladića poginulog u padu nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu.

Okupljeni su lupali na vrata i prozore, dok je glavni urednik Informera Dragan J. Vučićević tokom emisije „Kolegijum“ uživo pozivao policiju da interveniše. Tvrdio je da okupljeni pokušavaju nasilno ući u zgradu i da su oštetili ulazna vrata.

Oko 18.40 sati grupa građana ušla je u studio u kojem se emitovala emisija uživo. Uslijedilo je nadvikivanje s Vučićevićem i drugim zaposlenima, a redovno emitovanje programa prekinuto je. Građani su se unosili u lice uredniku i drugim zaposlenima, vrijeđali ih i zahtijevali da se Vučićević izvini građanima Srbije.

Prema izvještaju Telegrafa, tokom incidenta bilo je i pljuvanja, prijetnji i naguravanja. Te navode treba razlikovati od onoga što je nezavisno potvrđeno snimcima i drugim izvorima.

U jednom trenutku Vučićević je pozvao i Iliju Srdanovića, nosioca Studentske liste, tražeći da utiče na okupljene. Srdanović mu je odgovorio da prvo mora provjeriti šta se događa. Zaposleni su potom napustili studio, a građani su nakon nekoliko minuta izašli iz redakcije.

Tokom incidenta zatražena je i hitna medicinska pomoć zbog navoda da je jednoj zaposlenoj pozlilo. Vučićević je nakon događaja iznio i ozbiljne tvrdnje o pokušaju paljenja zgrade i ugrožavanju života. Te tvrdnje zahtijevaju zasebnu provjeru i ne treba ih predstavljati kao dokazane činjenice bez potvrde nadležnih institucija.

Incident se nije završio izlaskom građana iz redakcije. Kasnije je ispred zgrade došlo do sukoba okupljenih s policijom. Prema izvještajima medija, građani su na policijski kordon bacali flaše i pirotehnička sredstva.

Novinarstvo ili politička propaganda?

Ono što se dogodilo u Informeru ne može se posmatrati izvan konteksta višegodišnjeg načina izvještavanja ovog medija.

Informer je postao jedan od najprepoznatljivijih medijskih oslonaca vlasti Aleksandra Vučića. Posebno je kritikovan zbog načina na koji je predstavljao studente, demonstrante, opozicione političare i druge kritičare vlasti.

Glavni urednik Dragan J. Vučićević svojim je nastupima često izazivao reakcije zbog pogrdnih izraza, ličnih uvreda i diskvalifikacija političkih protivnika. Umjesto rasprave zasnovane na činjenicama, gledaoci su nerijetko mogli čuti jezik koji teško odgovara profesionalnim standardima javnog informisanja.

Tu se otvara pitanje koje prevazilazi jednu redakciju: može li se neko smatrati novinarom samo zato što radi u mediju, vodi televizijsku emisiju ili nosi titulu urednika?

Novinarstvo podrazumijeva provjeru činjenica, razdvajanje informacije od komentara, poštovanje dostojanstva ljudi i spremnost da se vlast pozove na odgovornost. Ako se medijski prostor koristi za sistematsko etiketiranje protivnika, širenje neprovjerenih tvrdnji i javno ponižavanje neistomišljenika, onda se s pravom postavlja pitanje da li je riječ o novinarstvu ili političkoj propagandi.

Prema monitoringu Savjeta za štampu Srbije, Informer je u drugoj polovini 2025. godine imao 1.456 evidentiranih kršenja novinarskog kodeksa u 837 tekstova, u okviru monitoringa devet dnevnih listova. To je konkretan pokazatelj da kritike njegovog izvještavanja nisu samo stvar političkog neslaganja.

Ipak, ni ozbiljne profesionalne povrede ne znače da svi zaposleni u redakciji imaju jednaku odgovornost, niti da se svakom pojedincu može unaprijed pripisati namjerno širenje laži. Odgovornost se mora utvrđivati prema konkretnim postupcima, objavljenom sadržaju i ulozi pojedinca.

Nema slobode medija bez odgovornosti, ali ni odgovornosti bez zakona

Ulazak građana u redakciju i zastrašivanje zaposlenih nisu prihvatljiv način rješavanja problema. Sloboda medija mora obuhvatati i redakcije čiji rad izaziva opravdano nezadovoljstvo javnosti. Novinari i drugi zaposleni moraju biti zaštićeni od fizičkih napada, prijetnji i prinude, bez obzira na uređivačku politiku medija u kojem rade.

Ali zaštita novinara ne smije postati štit od kritike, niti opravdanje za izbjegavanje odgovornosti zbog mogućih kršenja zakona i profesionalnih pravila.

Ako je Srbija, nakon izborne pobjede Studentske liste i odlaska Aleksandra Vučića s vlasti, ušla u novu političku fazu, pred novom vlašću nalazi se ozbiljan zadatak: uspostaviti medijski sistem u kojem javni novac, regulatorne institucije i pristup informacijama neće zavisiti od političke podobnosti.

Mediji koji su djelovali kao propagandni instrumenti moraju biti predmet ozbiljne profesionalne i institucionalne kontrole. Ako postoje dokazi o kršenju zakona, zloupotrebi javnih sredstava ili povredi prava građana, institucije moraju postupati u skladu sa zakonom. Gašenje medija ne može se, međutim, opravdavati samo političkom pripadnošću ili nepopularnom uređivačkom politikom.

Promjena vlasti ne bi smjela značiti osvetu nad medijima, nego stvaranje pravila koja će važiti za sve.

Građanski bijes nije zamjena za pravdu

Događaji u Informeru pokazuju koliko se duboko može narušiti povjerenje između dijela građana i medija koje doživljavaju kao propagandne centre prethodne vlasti.

Ali ako se želi obnoviti povjerenje u medije, odgovor ne može biti da građani preuzmu ulogu suda i sami određuju ko smije raditi, a ko ne. Odgovornost se mora utvrđivati dokazima, kroz nezavisne institucije i zakonom propisane postupke.

Ključno pitanje za Srbiju zato nije samo šta će biti s Informerom, nego hoće li se konačno uspostaviti granica između slobodnog novinarstva i političke propagande.

Jer ako se promijeni vlast, a ostanu isti mehanizmi manipulacije, javnog ponižavanja i političkog obračunavanja putem medija, onda se promijenila politička garnitura, ali ne i sistem.

Srbija ne treba građanske obračune s novinarima i redakcijama. Treba joj vladavina zakona, odgovornost za javno izgovorenu riječ i medijski prostor u kojem se činjenice ne podređuju interesima bilo koje vlasti.

Izvor: RTS, N1, Telegraf, Savjet za štampu Srbije. Analiza: LuPortal.