Žena koja je polila glumicu javno je priznala šta je učinila i obrazložila svoje motive. Vučić je incident odmah predstavio kao organizovani napad na njegove poslanike. Šta je poznato, šta nije dokazano i kome politički odgovara ovakav razvoj događaja?

Dolazak poslanika na konstitutivnu sjednicu novog saziva Narodne skupštine Srbije 17. novembra obilježio je incident s glumicom Lidijom Vukićević, kandidatkinjom za poslanicu na listi „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“. Prilikom dolaska pred parlament polivena je jogurtom po glavi, što je ubrzo izazvalo nove političke sukobe.

Ispred Skupštine okupili su se građani i pristalice Studentske liste, koji su aplauzima dočekali svoje predstavnike, dok su dolazak poslanika okupljenih oko SNS-a pratili zvižduci i negodovanje.

Žena koja je polila Vukićević javno priznala postupak

Identitet osobe koja je polila glumicu ubrzo je postao poznat. Riječ je o Mariji Radovanović, bivšoj sekretarki Medicinskog fakulteta u Beogradu, koja je u razgovoru za Nova.rs priznala da je upravo ona prosula jogurt po kosi Vukićević.

Radovanović je izjavila da je reagovala samostalno i u afektu, kao izraz nezadovoljstva politikom vlasti, pomilovanjima osoba koje smatra odgovornim za nasilje i izostankom odgovornosti za tragediju na novosadskoj željezničkoj stanici.

Negirala je da ju je bilo ko poslao da to učini, kao i tvrdnje da je glumicu čupala za kosu ili vukla za odjeću.

Njeno javno priznanje, međutim, ne znači da su sve okolnosti incidenta službeno utvrđene.

Vukićević potresena, Vučić govori o organizovanom napadu

Nakon incidenta Vukićević se obratila novinarima, vidno potresena i uplakana. Tvrdila je da su je prije polivanja vukli i čupali za kosu, te poručila da se osjeća loše jer je napadnuta od vlastitog naroda.

Posebnu pažnju izazvala je reakcija Aleksandra Vučića, koji je ubrzo održao konferenciju za medije. Incident je predstavio kao organizovani napad na poslanike njegove liste, a odgovornost politički povezao sa Studentskom listom.

Tvrdio je da je oko 560 predstavnika studentskog pokreta verbalno i fizički napadalo poslanike koji drugačije misle.

Međutim, javno priznanje Marije Radovanović da je samostalno polila Vukićević otvara pitanje na osnovu kojih dokaza je Vučić pojedinačni incident predstavio kao organizovani napad šire grupe.

Sama činjenica da se događaj desio tokom okupljanja pristalica studentskog pokreta nije dokaz da je taj pokret organizovao polivanje.

Kakve su političke veze Vukićević i Vučića?

Lidija Vukićević ranije je bila članica Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, a obavljala je i poslaničku funkciju u periodu od 2007. do 2012. godine.

Na izborima 2026. našla se na listi „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“, čime je postala dio političkog bloka okupljenog oko aktuelnog predsjednika Srbije.

Vučićeva brza reakcija pokazala je da mu je incident važan i kao političko pitanje. Umjesto osude konkretnog postupka, događaj je povezao sa širim optužbama na račun studentskog pokreta.

Da li je incident mogao biti insceniran?

Pitanje koje se nameće jeste da li je riječ isključivo o spontanom postupku nezadovoljne građanke ili je neko mogao iskoristiti napetu atmosferu i dodatno je podstaći na takav čin, računajući na njegove političke posljedice.

Za sada nema dokaza da je Aleksandar Vučić, SNS ili neko iz njihovog političkog okruženja organizovao polivanje Lidije Vukićević. Marija Radovanović javno je priznala da je to učinila samostalno i negirala da ju je bilo ko poslao.

Ipak, postoji i druga mogućnost koju ne treba unaprijed isključiti, ali ni predstavljati kao utvrđenu činjenicu: da je neko iz okruženja Marije Radovanović, eventualno politički provokator blizak vlasti, mogao podsticati ili huškati na takav postupak, očekujući da će incident poslužiti za političku i medijsku promociju Vučićevog narativa.

U takvom scenariju, osoba koja je polila Vukićević ne bi nužno znala da je dio nečijeg plana, već bi vjerovala da djeluje samostalno, vođena vlastitim nezadovoljstvom. Eventualni podstrekač bi, s druge strane, računao na to da će incident biti iskorišten za predstavljanje studentskog pokreta kao nasilnog i organizovanog protivnika vlasti.

Nekoliko okolnosti dodatno podstiče pitanja:

  • Tajming: Incident se dogodio neposredno prije konstitutivne sjednice parlamenta, u trenutku velikih političkih tenzija.
  • Brzina reakcije: Vučić je vrlo brzo izašao pred javnost i događaj predstavio kao organizovani napad.
  • Politički narativ: Pojedinačni postupak odmah je povezan sa Studentskom listom, iako javnosti nisu predočeni dokazi o njenoj umiješanosti.
  • Medijska korist: Incident je vlasti pružio priliku da pažnju javnosti preusmjeri sa političkih zahtjeva i protesta na navodnu ugroženost njenih predstavnika.

Naravno, sve navedeno predstavlja prostor za novinarska pitanja, a ne dokaz da je postojao podstrekač ili unaprijed pripremljen plan.

Zato bi bilo važno utvrditi ko je sve bio u neposrednoj blizini Marije Radovanović prije incidenta, da li je s nekim razgovarala i postoje li snimci koji bi mogli rasvijetliti okolnosti njenog postupka.

Nije isto kada neko samostalno napravi incident, kada ga neko na to podstakne i kada političar naknadno iskoristi događaj za vlastitu promociju. Te tri mogućnosti ne treba miješati, ali nijednu ne treba ni proglašavati dokazanom bez odgovarajućih dokaza.

Reakcije javnosti i otvorena pitanja

Reakcije građana bile su podijeljene. Jedni su osudili polivanje, smatrajući da političko neslaganje nikome ne daje pravo na fizičko ponižavanje. Drugi su incident ismijavali na društvenim mrežama, dok su treći ukazivali na mogućnost da ga vlast iskoristi za diskreditaciju studentskog pokreta.

Dodatnu pažnju izazvala je odluka advokata organizacije Pištaljka da Mariji Radovanović otkažu punomoćje u sporu vezanom za njen status uzbunjivača, obrazlažući da je napad na narodnu poslanicu nespojiv s vrijednostima koje zastupaju.

Ostaje da se utvrdi kakav će biti pravni epilog incidenta, postoje li snimci koji potvrđuju sve navode Vukićević i, najvažnije, ima li ikakvih dokaza o eventualnoj organizaciji napada.

Polivanje jogurtom nije prihvatljiv oblik političkog protesta. Međutim, ni jedan pojedinačni incident ne može automatski biti dokaz da je cijeli studentski pokret nasilan.

Zato je ključno pitanje: da li je Vučić osudio konkretan incident ili ga je iskoristio kao još jedan instrument političkog obračuna sa protivnicima?

Odgovor treba tražiti u dokazima, a ne u političkim interpretacijama.

Izvori: N1, Nova.rs, Danas, Blic, Tanjug, Naslovna: Screenshot