admin
Tvrdnje američkog profesora Johna Mearsheimera o ugroženom položaju saudijskog prijestolonasljednika dobijaju dodatnu težinu u svjetlu eskalacije sukoba na Bliskom istoku. Napadi Hutija, pritisak povezan s Iranom i rizici za saudijsku ekonomiju otvaraju pitanje koliko je stabilna vlast čovjeka koji želi transformisati Saudijsku Arabiju.
Američki profesor međunarodnih odnosa John J. Mearsheimer upozorava na izuzetno složenu sigurnosnu situaciju u kojoj se nalazi Mohammed bin Salman, poznat kao MBS, faktički najmoćniji čovjek Saudijske Arabije. Prema njegovoj procjeni, saudijski prijestolonasljednik suočen je s tri vrste prijetnji: Iranom, jemenskim pokretom Hutija i mogućnošću unutrašnje destabilizacije koja bi mogla ugroziti i njegovu vlast.
Mearsheimerova tvrdnja da postoji opasnost od svrgavanja MBS-a ne znači da je njegov pad neposredan ili izvjestan. Ona, međutim, ukazuje na problem koji je mnogo širi od klasičnog vojnog sukoba: šta se događa s političkim sistemom koji počiva na snažnoj centralizaciji vlasti kada istovremeno mora odgovoriti na vanjske napade, ekonomske pritiske i moguće nezadovoljstvo unutar vlastitih elita?
Aktuelni razvoj događaja pokazuje da barem dio Mearsheimerove procjene o vanjskim prijetnjama ima konkretnu sigurnosnu osnovu. Reuters je 15. oktobra izvijestio o napadima Hutija na saudijsku infrastrukturu, uključujući aerodrom u Rijadu i objekte povezane s naftnom industrijom. Sukob koji se širi na saudijsku teritoriju direktno ugrožava ambicije Rijada da zemlju pretvori u regionalno finansijsko, turističko i investicijsko središte.
Iran: prijetnja koja nadilazi direktni vojni sukob
Za Saudijsku Arabiju Iran nije samo regionalni rival. Dvije države godinama se nadmeću za politički i sigurnosni utjecaj na Bliskom istoku, od Iraka i Sirije do Libana i Jemena. Njihovo rivalstvo povezano je i s pitanjem ko će imati odlučujući utjecaj na sigurnosni poredak Perzijskog zaljeva.
Iran ne mora nužno direktno napasti saudijsku teritoriju da bi ugrozio interese Rijada. Pritisak se može ostvarivati i preko regionalnih saveznika, prijetnji pomorskim putevima i destabilizacije infrastrukture od koje zavise saudijski prihodi i međunarodna trgovina.
Ipak, važno je razlikovati političku povezanost od potpune kontrole. Hutiji imaju vlastite ciljeve i interese, iako im je dugogodišnja iranska podrška pomogla da razviju značajne raketne i bespilotne kapacitete. Analiza američkog Vijeća za vanjske odnose (CFR) opisuje kako je iranska pomoć unaprijedila njihove vojne sposobnosti i omogućila im da djeluju daleko izvan granica Jemena.
Upravo je ta kombinacija direktnog regionalnog rivalstva i indirektnih sigurnosnih pritisaka ono što Saudijsku Arabiju čini ranjivom. Čak i kada Rijad raspolaže znatno većim finansijskim i vojnim resursima, ne mora imati jednaku sposobnost da spriječi svaki napad ili da protivniku nametne vlastite uslove.
Hutiji: vojno slabiji protivnik koji može nanijeti veliku štetu
Druga prijetnja koju Mearsheimer izdvaja dolazi od jemenskog pokreta Hutija, odnosno Ansar Allaha. Njihov značaj nije u tome što raspolažu resursima usporedivim sa saudijskim, nego u sposobnosti da relativno jeftinim oružjem ugroze mnogo skuplju infrastrukturu i poremete ekonomske planove daleko moćnijeg protivnika.
Hutiji su nakon višegodišnjeg rata razvili sposobnosti korištenja raketa i dronova, a njihovi napadi predstavljaju ozbiljan problem za saudijsku protivzračnu odbranu. Reuters je 15. oktobra objavio analizu o tome kako su unaprijeđene sposobnosti Hutija, uz iransku podršku i vlastitu proizvodnju oružja, omogućile napade na ciljeve duboko unutar Saudijske Arabije.
Posljedice su postale posebno vidljive tokom oktobra 2026. Napadi na aerodrom u Rijadu i objekte povezane sa saudijskom naftnom kompanijom Aramco pokazali su da prijetnja nije ograničena na pogranična područja. Prema izvještajima Reutersa, napadi su izazvali ozbiljne poremećaje u saobraćaju i otvorili pitanja o zaštiti ključne infrastrukture.
To mijenja i političku dimenziju sukoba. Saudijska Arabija godinama je nastojala pokazati da je stabilna država sposobna zaštititi svoje stanovništvo, energetsku industriju i strane investitore. Ako se napadi ponavljaju, postaje teže održavati takvu sliku, bez obzira na to koliko je država vojno i finansijski moćna.
Dodatni problem predstavlja pomorski pravac kroz Crveno more i tjesnac Bab el-Mandeb. Taj prolaz ima veliki značaj za međunarodnu trgovinu i transport energenata. Prijetnje saudijskom pomorskom saobraćaju zato mogu proizvesti posljedice koje daleko nadilaze sam saudijsko-jemenski sukob.
Vision 2030: ekonomski projekat postaje sigurnosna ranjivost
Treći element krize povezan je s ekonomskim projektom koji je postao centralni dio političkog naslijeđa Mohammeda bin Salmana.
Program Vision 2030 treba smanjiti zavisnost Saudijske Arabije od nafte, povećati ulogu privatnog sektora i pretvoriti zemlju u međunarodno središte turizma, finansija, logistike i velikih događaja. Za ostvarenje tih ciljeva potrebni su strani kapital, međunarodni poslovni kontakti, pouzdana infrastruktura i osjećaj sigurnosti.
Upravo tu nastaje paradoks: što više Saudijska Arabija ulaže u projekte koji zavise od međunarodnog povjerenja, to napadi na njenu infrastrukturu mogu imati veće ekonomske posljedice.
Prema izvještaju Washington Posta od 13. oktobra, napadi na aerodrom u Rijadu ugrozili su i planirane poslovne događaje kojima je saudijsko rukovodstvo nastojalo privući investitore. Dan kasnije, Reuters je izvijestio o napadima na Rijad i objekte Aramca, a 19. oktobra objavljeno je da je odgođena velika investicijska konferencija Future Investment Initiative, poznata kao „Davos u pustinji“.
Odgađanje takvog događaja nije samo organizacijska neugodnost. Ono simbolizira problem s kojim se suočava saudijska strategija: država može izgraditi moderne gradove, aerodrome i poslovne centre, ali ne može dugoročno privući međunarodni kapital ako investitori počnu smatrati da je sigurnost nepredvidiva.
Ipak, bilo bi pogrešno zaključiti da je Vision 2030 zbog toga osuđen na propast. Međunarodni monetarni fond u izvještaju o Saudijskoj Arabiji iz jula 2026. upozorio je da bi dugotrajan sukob mogao oslabiti povjerenje investitora i otežati ekonomsku diversifikaciju, ali je istovremeno istakao finansijske rezerve, relativno nizak javni dug i druge ekonomske zaštitne mehanizme zemlje.
Dakle, neposredni rizik nije nužno ekonomski slom, nego rast troškova zaštite, odgađanje investicija i sve teže održavanje ravnoteže između velikih razvojnih ambicija i sigurnosnih potreba.
Najosjetljivija tačka: mogućnost unutrašnje destabilizacije
Mearsheimerova treća tvrdnja ujedno je i najteža za pouzdanu procjenu: opasnost da bi Mohammed bin Salman mogao biti svrgnut zbog unutrašnjih pritisaka.
Saudijska Arabija je apsolutna monarhija u kojoj se politička moć ne raspodjeljuje kroz slobodnu izbornu utakmicu. Prema izvještaju organizacije Freedom House za 2026. godinu, politička prava i građanske slobode ozbiljno su ograničene, a vlast se oslanja na snažan sigurnosni aparat i suzbijanje organizovanog neslaganja.
MBS je tokom uspona na vlast centralizirao odlučivanje i smanjio utjecaj dijela tradicionalnih centara moći, uključujući pojedine članove kraljevske porodice. Takva koncentracija vlasti može omogućiti brže provođenje reformi, ali istovremeno povećava značaj odnosa između vladara, kraljevske porodice, sigurnosnih struktura i ekonomskih elita.
Unutrašnja prijetnja ne mora nužno značiti masovni narodni ustanak. U monarhijskom sistemu ona bi mogla poprimiti oblik raskola među elitama, gubitka podrške ključnih ljudi u državnom aparatu ili sukoba oko toga ko treba snositi odgovornost za neuspjehe.
Ako se vanjski rat produži, troškovi odbrane porastu, a ekonomski projekti uspore, mogu se otvoriti pitanja o političkim odlukama koje su dovele do takve situacije. To je analitički vjerovatan mehanizam pritiska, ali nije dokaz da unutar Saudijske Arabije već postoji organizovana zavjera za svrgavanje MBS-a.
Upravo je ovdje potrebno biti oprezan s Mearsheimerovom procjenom. Bez provjerljivih dokaza o konkretnim zavjerama, raskolima u vrhu vlasti ili gubitku lojalnosti sigurnosnih struktura, mogućnost svrgavanja treba tretirati kao scenarij rizika, a ne kao utvrđenu činjenicu.
Može li Saudijska Arabija ostati izvan šireg rata?
Mearsheimerova procjena dobija dodatnu važnost zbog mogućnosti povezivanja sukoba koji su ranije imali različite frontove.
U tekstu „Yemen & Horizontal Escalation“, objavljenom 6. oktobra 2026. na njegovom Substacku, Mearsheimer upozorava da bi zaoštravanje sukoba između Hutija i Saudijske Arabije moglo uvući Iran i Sjedinjene Američke Države u neposredniji sukob. Prema njegovoj procjeni, Iran bi mogao biti prisiljen pomoći Hutijima, dok bi Washington mogao osjetiti potrebu da dodatno zaštiti Saudijsku Arabiju. Takav slijed događaja mogao bi proširiti rat umjesto da ga ograniči.
To je posebno osjetljivo za Rijad jer se sigurnosna saradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama ne može posmatrati odvojeno od američkih prioriteta. Saudijska Arabija želi zaštitu od iranskih prijetnji, ali istovremeno mora procijeniti cijenu eventualnog ulaska u širi regionalni rat.
Ako Washington očekuje da Rijad podrži njegovu strategiju prema Iranu, a saudijsko rukovodstvo procijeni da bi takav potez povećao rizik od novih napada na saudijske gradove i energetsku infrastrukturu, interesi saveznika ne moraju se potpuno poklapati.
S druge strane, izbjegavanje sukoba također ima cijenu. Ako Hutiji zaključe da mogu napadati saudijske ciljeve bez ozbiljnih posljedica, to može dodatno oslabiti odvraćanje i ohrabriti nove pritiske.
Saudijsko rukovodstvo tako se suočava s teškim izborom: pojačati vojni odgovor i rizikovati dalju eskalaciju ili pokušati obnoviti pregovore, uz mogućnost da protivnik takav potez protumači kao znak slabosti.
Šta bi moglo odlučiti političku sudbinu MBS-a?
Postoje najmanje četiri faktora koja bi mogla odrediti hoće li se aktuelna kriza pretvoriti u ozbiljnu prijetnju njegovoj vlasti.
Prvi je trajanje i intenzitet napada Hutija. Pojedinačni napadi ne moraju izazvati političku krizu, ali ponovljeni udari na aerodrome, energetsku infrastrukturu i pomorske pravce mogu povećati pritisak na vlast.
Drugi je sposobnost države da zaštiti stanovništvo i ekonomiju. Saudijska Arabija raspolaže značajnim finansijskim sredstvima, ali novac sam po sebi ne garantuje da će svi sigurnosni rizici biti neutralisani.
Treći je odnos s Washingtonom. Ako američka podrška bude nedovoljna u odnosu na očekivanja Rijada, saudijsko rukovodstvo moglo bi biti primorano da preispita svoje regionalne prioritete i sigurnosna partnerstva.
Četvrti je stanje unutar same monarhije. Politički sistemi zasnovani na centralizovanoj vlasti mogu izgledati stabilno sve dok ključne elite ostaju lojalne. Međutim, stvarni obim eventualnog nezadovoljstva unutar saudijskog rukovodstva nije moguće pouzdano utvrditi samo na osnovu javno dostupnih informacija.
Nijedan od ovih faktora sam po sebi ne znači da će MBS izgubiti vlast. Njihovo istovremeno pogoršanje, međutim, moglo bi stvoriti ozbiljniju krizu nego što bi je izazvao bilo koji pojedinačni napad.
Zaključak: tri prijetnje, ali ne i neizbježan pad
John Mearsheimerova procjena o trostrukoj prijetnji Mohammedu bin Salmanu pruža koristan okvir za razumijevanje položaja Saudijske Arabije. Iran predstavlja strateškog rivala, Hutiji su pokazali da mogu ugroziti ključnu infrastrukturu, dok mogućnost unutrašnje destabilizacije ostaje pitanje političke otpornosti monarhije.
Događaji iz oktobra 2026. posebno potvrđuju ozbiljnost vanjskog i ekonomskog dijela upozorenja. Napadi na Rijad i Aramco, poremećaji u saobraćaju i odgađanje važnih investicijskih događaja pokazuju da se sigurnosna kriza može direktno pretvoriti u problem ekonomskog razvoja i međunarodnog ugleda.
Ali između ugrožene vlasti i neposrednog svrgavanja postoji velika razlika. Saudijska Arabija i dalje raspolaže značajnim finansijskim resursima, snažnim državnim aparatom i mogućnošću sklapanja regionalnih savezništava. Te prednosti ne uklanjaju rizike, ali ih čine složenijim nego što sugeriše jednostavan scenarij skorog pada režima.
Ključno pitanje zato nije samo može li MBS preživjeti pritisak Irana i Hutija, nego može li istovremeno sačuvati sigurnost države, povjerenje investitora i lojalnost vlastitih političkih i sigurnosnih elita. Ako se ti problemi nastave gomilati, njegova ambiciozna transformacija Saudijske Arabije mogla bi postati i najveći test njegove političke moći.
Izvori
- John J. Mearsheimer — Yemen & Horizontal Escalation, 6. oktobar 2026. Pročitati analizu
- Reuters — How the Houthis are helping Iran turn Saudi Arabia into a pressure point, 15. oktobar 2026.
- Reuters — How are Yemen's Houthis attacking Saudi Arabia so effectively?, 15. oktobar 2026.
- Reuters — Houthis bring the war to Riyadh, 14. oktobar 2026.
- Washington Post — As Houthis strike Riyadh, Saudi Arabia confronts the costs of U.S. war on Iran, 13. oktobar 2026.
- Međunarodni monetarni fond — Saudi Arabia: 2026 Article IV Consultation, juli 2026.
- Council on Foreign Relations — Iran’s Support of the Houthis: What to Know, april 2026.
- Freedom House — Saudi Arabia: Freedom in the World 2026.
