Tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona Selma Kišić pojašnjava razliku između redovne optužnice, optužnice sa sporazumom o priznanju krivnje i optužnice sa kaznenim nalogom

Nakon provedene istrage, ukoliko tužilac utvrdi da postoji dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je određena osoba počinila krivično djelo, podiže optužnicu i dostavlja je sudu.

Tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona Selma Kišić pojasnila je koje vrste optužnica postoje u krivičnom postupku, šta slijedi nakon njihovog podizanja te koje su specifičnosti postupaka koji se mogu završiti na brži i efikasniji način.

Redovna optužnica

Nakon što tužilac podigne optužnicu, sud provjerava da li ona ispunjava zakonom propisane uslove. Sud može optužnicu potvrditi, vratiti na dopunu ili odbiti njeno potvrđivanje.

Potvrđivanjem optužnice osumnjičeni dobija status optuženog. On tada ima mogućnost ulaganja prethodnih prigovora na optužnicu.

Nakon potvrđivanja optužnice, sudija za prethodno saslušanje zakazuje ročište na kojem se optuženi izjašnjava o krivnji.

Ako se optuženi izjasni da je kriv, sud u zakonom propisanom roku donosi odluku kojom ga oglašava krivim i izriče odgovarajuću krivičnopravnu sankciju.

U slučaju da se optuženi izjasni da nije kriv, zakazuje se glavni pretres. Na njemu se izvode dokazi koje predlaže tužilaštvo, ali i dokazi koje eventualno predlaže odbrana.

Nakon izvođenja dokaza, sud donosi odluku kojom utvrđuje da li je optuženi kriv ili nije kriv, odnosno donosi osuđujuću ili oslobađajuću presudu.

Optužnica sa sporazumom o priznanju krivnje

Zakon omogućava i drugačiji način okončanja krivičnog postupka – zaključivanjem sporazuma o priznanju krivnje.

Ovom postupku prethode pregovori između tužioca i optuženog. Ukoliko optuženi izrazi spremnost da prizna izvršenje krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, tužilac i optuženi mogu zaključiti sporazum kojim se, između ostalog, dogovaraju o krivičnopravnoj sankciji.

Sporazum se zajedno sa optužnicom dostavlja sudu. Sud potom razmatra sporazum i provjerava njegovu osnovanost i zakonitost.

Ukoliko utvrdi da su ispunjeni zakonski uslovi, sud donosi odluku i izriče krivičnopravnu sankciju predloženu sporazumom.

Na ovaj način krivični postupak može biti završen u znatno kraćem roku, bez provođenja kompletnog glavnog pretresa.

Optužnica sa kaznenim nalogom

Drugi oblik skraćenog postupka jeste optužnica sa kaznenim nalogom.

Kako je pojasnila tužiteljica Kišić, tužilac ima mogućnost da predloži kazneni nalog u predmetima za krivična djela za koja je propisana kazna do pet godina zatvora ili novčana kazna kao glavna kazna.

Kazneni nalog je sastavni dio optužnice i njime tužilac predlaže određenu sankciju.

U ovom slučaju ne zakazuje se glavni pretres. Umjesto toga, sud zakazuje ročište na kojem se optuženi izjašnjava o tome da li priznaje krivnju i prihvata sankciju predloženu kaznenim nalogom.

Ukoliko optuženi prihvati kazneni nalog, sud u kratkom roku donosi odluku kojom ga oglašava krivim i izriče predloženu sankciju.

Tužilac u okviru kaznenog naloga može predložiti novčanu kaznu ili uvjetnu osudu, uz određene mjere koje zakon predviđa, uključujući zabranu vršenja određenog poziva ili funkcije u određenom vremenskom periodu, kao i mjere koje se odnose na oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom.

Zašto postoje skraćeni postupci?

Prema objašnjenju tužiteljice Selme Kišić, osnovna razlika između redovne optužnice i optužnice sa sporazumom o priznanju krivnje ili kaznenim nalogom jeste u načinu i vremenu okončanja postupka.

Kod redovne optužnice, ukoliko optuženi negira krivnju, provodi se glavni pretres i izvode dokazi pred sudom.

Kod sporazuma o priznanju krivnje i kaznenog naloga, pod zakonom propisanim uslovima, postupak se može okončati bez provođenja kompletnog glavnog pretresa.

Cilj takvih postupaka je omogućiti brže, efikasnije i ekonomičnije okončanje krivičnih postupaka, uz sudsku kontrolu zakonitosti i ispunjenosti propisanih uslova.