Trgovački lanci već godinama nude vlastite robne marke, ali logo na ambalaži ne znači nužno da je proizvod proizveden u BiH. Ko zaista proizvodi ono što kupujemo – piše na deklaraciji.

Na policama domaćih trgovina sve je više proizvoda koji nose ime i logo nekog od velikih trgovačkih lanaca. Ambalaža je dizajnirana tako da proizvod izgleda kao „njihov“, odnosno kao proizvod vlastite robne marke.

Ali jedno je čiji je brend, a sasvim drugo ko je proizvod napravio.

Upravo tu nastaje prostor za zabunu.

Kupac vidi poznati logo domaćeg trgovačkog lanca, cijenu i naziv proizvoda i može zaključiti da kupuje domaći proizvod. Međutim, kada okrene ambalažu i pročita deklaraciju, može vidjeti da je stvarni proizvođač kompanija iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Belgije, Mađarske, Poljske, Italije, Turske ili neke druge zemlje.

To niti je nezakonito niti je ikakva rijetkost u trgovini. Riječ je o modelu poznatom kao REBRANDING – privatna robna marka (private label) – trgovac prodaje pod svojim imenom, dok ga za njega proizvodi druga kompanija.

Logo trgovca nije isto što i zemlja proizvodnje

U takvom modelu trgovački lanac može imati vlastiti brend, ali ne mora imati vlastitu fabriku koja proizvodi svaki proizvod koji nosi taj brend.

Proizvod može biti:

  • majoneza,
  • kečap,
  • senf,
  • paradajz-sos,
  • ajvar i drugi namazi,
  • konzervirani grašak,
  • kukuruz šećerac,
  • šampinjoni,
  • grah i drugo konzervirano povrće,
  • konzervirano voće,
  • kompoti,
  • džemovi i marmelade,
  • masline,
  • kiseli krastavci i druga zimnica,
  • tjestenina,
  • riža,
  • brašno,
  • šećer,
  • ulje,
  • kafa,
  • čokolada i drugi slatkiši,
  • keksi i grickalice,
  • smrznuto voće i povrće,
  • sokovi i druga bezalkoholna pića,
  • deterdženti i sredstva za čišćenje,
  • … lista ide i ide i ide ..

Drugim riječima, ime na prednjoj strani ambalaže govori čiji je brend, ali ne mora govoriti gdje je proizvod napravljen.

Primjer koji pokazuje kako sistem funkcioniše

Dobar primjer je kompanija Polimark iz Srbije.

Polimark javno navodi da proizvodi majonezu, kečap, senf, paradajz-sos i druge proizvode, uključujući proizvode za privatne robne marke. Kompanija među svojim izvoznim tržištima navodi i Bosnu i Hercegovinu.

U BiH se, naprimjer, mogu pronaći trgovačke robne marke čiju majonezu ili kečap proizvodi upravo takav vanjski proizvođač.

Postoji i konkretan primjer majoneze i kečapa: javno dostupna ponuda trgovačkih objeksta prikazuje majonezu sa logom domaćeg tržnog lanca, dok se Polimarkovi proizvodi istovremeno prodaju u istoj trgovini.

To samo po sebi nije ništa nezakonito ili neobično, niti znači da je proizvod loš. Problem nastaje tek kada kupac vlastitu robnu marku trgovca automatski poistovjeti sa proizvodom proizvedenim u BiH.

A to nije isto.

„Kupujem domaće“ – ali šta zapravo kupujem?

Za kupca koji želi podržati domaću proizvodnju, razlika je veoma važna.

Ako na proizvodu velikim slovima piše ime domaćeg trgovačkog lanca, kupac može pomisliti:

– „Kupujem domaći proizvod i moj novac ostaje u domaćoj privredi.“

Ali tek deklaracija daje odgovor na pitanje: Ko je stvarno proizveo ovaj proizvod i iz koje zemlje dolazi?

Zato nije dovoljno pogledati samo prednju stranu ambalaže.

Treba je okrenuti.

Potražiti podatke o proizvođaču, subjektu koji proizvod stavlja na tržište i zemlji porijekla, kada je taj podatak propisano naveden ili relevantan za proizvod.

Agencija za sigurnost hrane BiH naglašava značaj pouzdanih informacija za potrošače i uređuje sistem označavanja i zaštite oznaka porijekla i geografskog porijekla hrane.

Ako bojkotujete proizvode iz Srbije – logo nije dovoljan

Ovo pitanje posebno postaje važno kada kupac svjesno želi izbjeći proizvode iz određene države.

Ako neko, naprimjer, iz ekonomskih, političkih ili drugih razloga odluči da ne kupuje proizvode proizvedene u Srbiji, nije dovoljno da na polici traži samo proizvode bez srbijanskog brenda.

Jer proizvod napravljen u Srbiji može biti upakovan pod potpuno drugačijim imenom – uključujući ime privatne robne marke domaćeg trgovačkog lanca.

Tada kupac koji gleda samo prednju stranu ambalaže može kupiti upravo ono što je želio izbjeći.

Ne zato što je proizvod sakrio svoje porijeklo, nego zato što kupac nije pročitao deklaraciju.

Zato – prije nego što stavite proizvod u korpu, okrenite ga

Ako vam je važno ko zarađuje od proizvoda, ko ga proizvodi i iz koje zemlje dolazi, ne donosite odluku samo na osnovu velikog logotipa na prednjoj strani.

  • Okrenite proizvod.
  • Pročitajte sitna slova.
  • Pronađite KO JE PROIZVEO ono što kupujete i ODAKLE PROIZVOD ZAISTA DOLAZI.

Jer na prednjoj strani ambalaže može stajati logo domaćeg trgovca – a na poleđini može pisati ime fabrike iz potpuno druge države.

Ako želite kupovati domaće – čitajte deklaraciju, a ne samo logo.

LuPortal