Dok jedni prose, drugi im svakodnevnim davanjem novca omogućavaju da nastave – problem se ne može riješiti samo uklanjanjem prosjaka s ulica

Prosjačenje je prizor na koji su građani gotovo svakodnevno navikli. Na raskrsnicama, ispred trgovina, vjerskih objekata i drugih frekventnih mjesta često se mogu vidjeti osobe koje od prolaznika traže novac.

Međutim, iza ovog problema krije se mnogo složenija društvena pojava. Prosjačenje može biti posljedica siromaštva i socijalne ugroženosti, ali može biti i dio organizovanog iskorištavanja ljudi, posebno djece.

Šta kaže zakon?

U Federaciji BiH prosjačenje može predstavljati prekršaj, a posebno ozbiljan problem nastaje kada neko drugu osobu prisiljava, organizuje ili koristi za prosjačenje radi ostvarivanja zarade.

Posebnu zaštitu imaju djeca. Kada se djeca koriste za prosjačenje ili ih neko navodi da prose, to više nije samo pitanje narušavanja javnog reda i mira, već može imati obilježja ozbiljnijih protivpravnih radnji i zahtijeva postupanje nadležnih institucija.

Zbog toga je važno razlikovati osobu koja prosi od osobe koja organizuje ili iskorištava prosjačenje. Nije svaki prosjak nužno organizator niti je svaki slučaj prosjačenja dio organizovane mreže.

Građani, često nesvjesno, održavaju problem

Jedna činjenica je jednostavna: prosjačenje postoji zato što postoji priliv novca.

Ako osoba koja prosi svakog dana dobije novac od velikog broja građana, ona dobija razlog da se ponovo pojavi na istom mjestu. U slučajevima organizovanog prosjačenja, novac koji građani daju može završiti i kod osoba koje druge iskorištavaju.

To ne znači da treba osuđivati građane koji žele pomoći. Naprotiv, želja da se pomogne čovjeku u nevolji je ljudska i razumljiva.

Problem je u tome kako pomoći.

Umjesto davanja novca na ulici, pomoć se može usmjeriti prema centrima za socijalni rad, humanitarnim organizacijama, narodnim kuhinjama i drugim provjerenim oblicima pomoći. Na taj način pomoć može doći do osobe kojoj je zaista potrebna, bez stvaranja finansijskog podsticaja za nastavak prosjačenja.

Kako smanjiti prosjačenje?

Potpuna eliminacija prosjačenja nije jednostavan zadatak i ne može se postići samo policijskim intervencijama. Potreban je koordiniran pristup.

1. Primjena postojećih propisa

Policija i inspekcijske službe trebaju reagovati tamo gdje se krše propisi, posebno kada se prosjačenjem narušava javni red ili kada postoje indicije da neko organizuje i iskorištava druge osobe.

2. Posebna zaštita djece

Djeca koja prose ne bi trebala biti tretirana samo kao prekršioci. Potrebno je utvrditi ko ih dovodi na ulicu, gdje su roditelji ili staratelji i postoje li elementi zanemarivanja, iskorištavanja ili prisile.

3. Socijalna intervencija

Osobi koja prosi zbog siromaštva represija sama po sebi neće riješiti problem. Potrebno je utvrditi njene životne okolnosti i uključiti nadležne socijalne službe.

4. Istrage kada postoji sumnja na organizovano prosjačenje

Ako više osoba prosi pod kontrolom druge osobe, ako im se uzima novac ili su prisiljene da prose, nadležni organi trebaju utvrditi postoji li organizovani oblik iskorištavanja.

5. Promjena ponašanja građana

Jedna od najvažnijih mjera je smanjivanje direktnog davanja novca na ulici. Građani koji žele pomoći mogu to učiniti putem provjerenih institucija i organizacija.

Problem se ne rješava tako što ćemo samo skloniti ljude s ulice

Prosjačenje je vidljiv simptom mnogo većeg problema – siromaštva, socijalne isključenosti, porodičnih problema, beskućništva, ali u pojedinim slučajevima i organizovanog iskorištavanja.

Zato rješenje nije samo u tome da policija udalji osobu koja prosi.

Potrebno je istovremeno zaustaviti one koji eventualno iskorištavaju druge, pomoći ljudima koji prose iz egzistencijalne nužde i građanima ponuditi sigurnije načine da pomognu.

Jer ako se samo ukloni prosjak, a ostanu siromaštvo, organizatori i novac koji građani svakodnevno daju na ulici – problem će se vrlo brzo vratiti.

Analiza: LuPortal