Na internetu se pojavio kratak isječak izjave predsjednika NiP-a koji bez konteksta otvara ozbiljno pitanje: gdje je sudska ili druga relevantna potvrda tvrdnje da je genocid počinjen nad Hrvatima, Srbima, Bošnjacima i „ostalima“?

Nakon što je dio javnosti reagovao na izjave predsjednika SDA Bakira Izetbegovića u kojima se rat u Bosni i Hercegovini ponovo stavlja u kontekst „građanskog“ rata, na internetu se pojavio svojevrstan odgovor.
Riječ je o veoma kratkom videoisječku u kojem predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković izgovara:

– „Počinjen je i genocid nad Bošnjacima Hrvatima, Srbima i ostalima u Bosni i Hercegovini.“

Za razliku od snimka Izetbegovićeve izjave koji je javno distribuiran uz širi kontekst onoga o čemu govori, kod ovog Konakovićevog snimka javnosti je, barem zasad, ponuđeno tek 4 sekunde.

Izetbegovićev isječak traje 24 sekunde, u njemu je 55 riječi, uključujući rječice i veznike, i izgovorene su u dvije rečenice.

Konakovićev isječak traje svega 4 sekunde, sadrži 14 riječi, uključujući rječice i veznike, i sastoji se od jedne rečenice.

Dakle, kod Izetbegovića imamo šest puta duži isječak i znatno više prostora da se razumije kontekst. Kod Konakovića imamo samo četiri sekunde.

Iz tog kratkog isječka ne može se znati šta je prethodilo njegovoj rečenici niti šta je uslijedilo nakon nje. Ne znamo pouzdano ni kada i gdje je snimak nastao. U pozadini se vidi „Kanton Sarajevo“, pa se može pretpostaviti da je riječ o nekoj manifestaciji ili događaju povezanom s institucijama Kantona Sarajevo, ali to nije potvrđeno.

Zato ne možemo tvrditi šta je Konaković želio reći u širem kontekstu.

Ali možemo analizirati ono što je izgovorio.

Genocid nije sinonim za ratni zločin

Konaković je izgovorio vrlo konkretnu tvrdnju. Nije rekao samo da su tokom rata stradali pripadnici različitih naroda niti da su nad Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i drugima počinjeni teški zločini. Rekao je da je počinjen genocid nad Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i ostalima.

A upravo je tu razlika.

Genocid nije politička ili emotivna riječ za ogromno stradanje, već precizno definisan međunarodnopravni pojam koji podrazumijeva posebnu namjeru uništenja nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe, u cijelosti ili djelimično.

Međunarodni sud pravde utvrdio je da je u Srebrenici u julu 1995. počinjen genocid. Međutim, iz te presude ne proizlazi da je tokom rata u BiH počinjen jedan, jedinstveni genocid nad Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i „ostalima“.

To ne znači da zločini nad Srbima i Hrvatima nisu stvarni niti da njihove žrtve treba relativizirati. Naprotiv, nad pripadnicima svih naroda počinjeni su teški ratni zločini, progoni, ubistva i drugi oblici nasilja.

Ali ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i genocid nisu isti pravni pojmovi.

Zato je, bez obzira na političku pripadnost onoga ko je izgovara, sasvim legitimno pitati:

Na koju presudu ili drugi relevantni pravni akt se tvrdnja o genocidu nad Hrvatima, Srbima, Bošnjacima i „ostalima“ zapravo poziva?

Na žalost, iz 24 riječi izgovorenih u jednoj rečenici u ssmo 4 sekunde isječka, ne mogu se naći odgovori na bilo kakva fidatna pitanja.

Šta očekivati narrdnih dana

Elmedin Konaković je u politiku ušao kao član SDA. Bio je općinski vijećnik, kantonalni zastupnik, predsjednik Kluba SDA u Skupštini Kantona Sarajevo, a potom i premijer Kantona Sarajevo iz reda SDA. Iz stranke je izašao 2018. godine, a kasnije je osnovao Narod i Pravdu.

Zato je zanimljivo posmatrati današnju političku retoriku čovjeka koji je godinama bio dio političke strukture SDA.

Ako od Bakira Izetbegovića tražimo preciznost kada govori o karakteru rata u BiH, isti kriterij mora važiti i za Elmedina Konakovića. Bez obzira na to ko nam je politički bliži ili kojoj je stranci pripadao.

Ratne činjenice ne bi smjele zavisiti od stranačke pripadnosti, a posebno ne bi smjele zavisiti od političkog trenutka.

Zato bi bilo najbolje da sam Konaković pojasni kontekst svoje izjave – kada je i gdje izrečena, šta je prethodilo i šta je uslijedilo nakon četiri sekunde koje su dospjele u javnost.

A ako već govorimo o kontekstu, bilo bi vrlo poželjno da javnost vidi barem približno isti broj riječi koliko ih je dostupno u isječku Bakira Izetbegovića – 55 riječi u 24 sekunde, umjesto samo 14 riječi izgovorenih za četiri sekunde.

Jer četiri sekunde mogu biti dovoljne za prenošenje jedne rečenice, ali nikako nisu dovoljne da javnost razumije njen kontekst.

LuPortal