Raspodjela sredstava prati utvrđene kriterijume, ali ostaje pitanje da li je grad sa najtežim problemom trebao dobiti i najveći iznos

Tuzlanski kanton izvršio je raspodjelu preostalih 30 miliona KM kreditnih sredstava za projekte vodne infrastrukture, s ciljem unapređenja vodosnabdijevanja i modernizacije sistema širom kantona. Među korisnicima sredstava nalazi se i Grad Lukavac, kojem je dodijeljeno 5,3 miliona KM.

Ipak, poređenje iznosa sa drugim lokalnim zajednicama otvara dodatna pitanja. Najveći pojedinačni iznos dobila je Tuzla – 7 miliona KM, zatim Gradačac sa 6,9 miliona KM, dok su sredstva raspoređena i na Živinice (ranije dodijeljenih 10 miliona KM), te Srebrenik, Gračanica, Kalesija, Sapna, Kladanj i Doboj Istok.

Na prvi pogled, riječ je o planskoj raspodjeli sredstava koja prati utvrđene kriterijume i potrebe različitih lokalnih zajednica. U većini ovih gradova i općina postoji funkcionalan vodovodni sistem, a voda se u gradskim jezgrama uglavnom smatra higijenski ispravnom, uz povremene i kratkotrajne poremećaje.

Međutim, Lukavac se u tom kontekstu izdvaja. Za razliku od drugih sredina, gdje su problemi sporadični, komunalno preduzeće koje upravlja vodovodom u ovom gradu svakodnevno obavještava građane da voda iz slavine ne ispunjava higijenske uslove za piće. Time Lukavac ostaje jedini grad u Tuzlanskom kantonu u kojem je takvo stanje kontinuirano, a ne privremeno.

Upravo zbog toga nameće se dilema – ne osporavajući činjenicu da raspodjela sredstava ima svoje kriterijume, niti da drugi gradovi i općine ne trebaju biti „kažnjeni“ manjim iznosima zboh decenijdke nesposobnosti lukavačkih vlasti da riješe ovaj problem – da li je, ipak, najveći dio sredstava trebao biti usmjeren upravo prema .

Jer, dok u Tuzli, Gradačcu ili Živinicama građani u pravilu imaju zdravstveno ispravnu vodu iz slavine, u Lukavac taj osnovni uslov života još uvijek nije ispunjen.

Dodijeljenih 5,3 miliona KM svakako predstavlja značajan korak i potencijalnu šansu za dugoočekivano rješenje. Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li će taj iznos biti dovoljan da riješi problem koji traje decenijama, ili će građani Lukavca i dalje svakodnevno dobijati ista upozorenja – da voda iz njihovih slavina nije za piće.