Građani šalju pisma – visoki predstavnik ih ignoriše? OHR prozvan zbog odnosa prema javnosti i zaštiti državne imovine

Organizacije civilnog društva i građani okupljeni oko Aarhus centra u BiH uputili su oštre kritike na račun visokog predstavnika Christiana Schmidta zbog, kako tvrde, upornog ignorisanja njihovih zvaničnih dopisa i zahtjeva. U fokusu njihovih obraćanja nalaze se pitanja zaštite državne imovine, okoliša i demokratskih procedura.

Iz Aarhusa poručuju da je OHR institucija koja bi trebala biti garant poštivanja demokratskih procesa, a ne struktura koja ignoriše glas javnosti i civilnog sektora.

„Kada visoki predstavnik ne smatra potrebnim da odgovori na zahtjeve građana i organizacija koje djeluju u javnom interesu, postavlja se temeljno pitanje – ko u ovom procesu kome zaista služi?“, navode iz ove organizacije.

Dalje upozoravaju da se zanemarivanje glasova građana, uz istovremeno oduzimanje mehanizama za pravnu i institucionalnu zaštitu državne imovine i okoliša, ne može smatrati međunarodnom podrškom, već, kako ističu, direktnim podrivanjem demokratskih mehanizama u Bosni i Hercegovini.

„Mi ne odustajemo. Mi pitamo u ime javnosti. Mi tražimo odgovornost“, poručuju iz Aarhusa.

Kako bi OHR i visoki predstavnik trebali funkcionisati u ovakvim situacijama?

Uloga OHR-a i visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, jeste da:

  • nadgleda provođenje civilnog dijela mirovnog sporazuma,
  • štiti ustavni poredak BiH,
  • osigurava funkcionisanje institucija,
  • te, po potrebi, koristi bonske ovlasti kako bi spriječio ozbiljna kršenja zakonitosti i demokratskih principa.

U praksi, to znači da bi visoki predstavnik:

* Trebao odgovarati na formalne dopise građana i organizacija, naročito kada se tiču:

  • državne imovine
  • okoliša
  • kršenja zakona
  • ugrožavanja ustavnog poretka

* Trebao djelovati kao zaštitnik demokratskih vrijednosti, a ne kao nijemi posmatrač.

* Trebao osigurati da se odluke vlasti ne donose na štetu javnog interesa, posebno u pitanjima raspolaganja državnom imovinom.

* Trebao biti most između međunarodne zajednice i građana BiH, a ne institucija zatvorena za javnost.

Kada ta komunikacija izostane, gubi se povjerenje u samu svrhu postojanja OHR-a, a građani s pravom stiču utisak da su njihovi glasovi isključeni iz procesa odlučivanja.

Izvor: Aarhus centar u BiH