Građani šalju pisma – visoki predstavnik ih ignoriše? OHR prozvan zbog odnosa prema javnosti i zaštiti državne imovine
Organizacije civilnog društva i građani okupljeni oko Aarhus centra u BiH uputili su oštre kritike na račun visokog predstavnika Christiana Schmidta zbog, kako tvrde, upornog ignorisanja njihovih zvaničnih dopisa i zahtjeva. U fokusu njihovih obraćanja nalaze se pitanja zaštite državne imovine, okoliša i demokratskih procedura.
Iz Aarhusa poručuju da je OHR institucija koja bi trebala biti garant poštivanja demokratskih procesa, a ne struktura koja ignoriše glas javnosti i civilnog sektora.
„Kada visoki predstavnik ne smatra potrebnim da odgovori na zahtjeve građana i organizacija koje djeluju u javnom interesu, postavlja se temeljno pitanje – ko u ovom procesu kome zaista služi?“, navode iz ove organizacije.
Dalje upozoravaju da se zanemarivanje glasova građana, uz istovremeno oduzimanje mehanizama za pravnu i institucionalnu zaštitu državne imovine i okoliša, ne može smatrati međunarodnom podrškom, već, kako ističu, direktnim podrivanjem demokratskih mehanizama u Bosni i Hercegovini.
„Mi ne odustajemo. Mi pitamo u ime javnosti. Mi tražimo odgovornost“, poručuju iz Aarhusa.
Kako bi OHR i visoki predstavnik trebali funkcionisati u ovakvim situacijama?
Uloga OHR-a i visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, jeste da:
- nadgleda provođenje civilnog dijela mirovnog sporazuma,
- štiti ustavni poredak BiH,
- osigurava funkcionisanje institucija,
- te, po potrebi, koristi bonske ovlasti kako bi spriječio ozbiljna kršenja zakonitosti i demokratskih principa.
U praksi, to znači da bi visoki predstavnik:
* Trebao odgovarati na formalne dopise građana i organizacija, naročito kada se tiču:
- državne imovine
- okoliša
- kršenja zakona
- ugrožavanja ustavnog poretka
* Trebao djelovati kao zaštitnik demokratskih vrijednosti, a ne kao nijemi posmatrač.
* Trebao osigurati da se odluke vlasti ne donose na štetu javnog interesa, posebno u pitanjima raspolaganja državnom imovinom.
* Trebao biti most između međunarodne zajednice i građana BiH, a ne institucija zatvorena za javnost.
Kada ta komunikacija izostane, gubi se povjerenje u samu svrhu postojanja OHR-a, a građani s pravom stiču utisak da su njihovi glasovi isključeni iz procesa odlučivanja.
Izvor: Aarhus centar u BiH
