Sa jedne strane loš kolski put – sa druge strane do mosta nema puta

Nakon izlaska na teren, potvrdili smo da je u pitanju istočna lokacija gradnje mosta od one dvije koje smo pretpostavljali u našem prošlom članku od prekjuče, koja je smještena na samom početku uređenog korita rijeke Jale.

Međutim, kako smo i tada pisali, postoje problemi s vlasništvom zemljišta na obje strane mosta, jer je ono u nadležnosti Agencije za vode riječnog sliva rijeke Save, JP Elektroprivreda i grada Tuzla, što stvara poteškoće u realizaciji radova.

Sa strane Bistarca put je u lošem stanju, prepun rupa i višestruko prolaman i nasipan i donasipan kamenjem što se da zaključiti po razlici u boji kamena, dok sa strane Bokavića i nema puta koji vodi do mosta.

Kroz Bokavićko polje ide poljski put, koji je upitno prohodan za vozila koja bi trebala povezivati Lukavac sa Tuzlom. S obzirom na ove uvjete, lako je zaključiti da most neće dugo služiti svrsi koju bi trebao imati za građane Grada Lukavca.

Ukoliko bi Grad Lukavac odlučio urediti tih 1,3 kilometra puta, potrebno bi bilo iskopati blato, nasuti trasu sa barem dva sloja kamena različite veličine (šakavac i sitni kamen), te asfaltirati put. Takođe, trebalo bi riješiti vlasničke odnose sa svim vlasnicima.

Međutim, to nisu jedini problemi. Postoje dvije potencijalne trase za izgradnju puta:

  • Trasa 1 (crvena linija): Kolski put koji se sada koristi, a koji ide kroz privatne parcele, paralelno sa kč. 1297, koja je u vlasništvu JP Elektroprivreda.
  • Trasa 2 (plava linija): kč. 1296, koja je kategorizirana kao “društvena svojina – javni put”, a koja je obrasla živicom sa strane.

Međutim, prije nego što se odluči koja će trasa biti odabrana, postoji i duži dio dionice na slici označen bijelom linijom, koji ne pripada Lukavcu, već Tuzli (KO Kiseljak). Za bilo kakve radove na tom dijelu, Grad Lukavac bi morao dobiti saglasnost od Tuzle. Takođe, postoji i kraći dio uz sam most, koji je sastavljan od nrkoliko malih parcela koje su u vlasništvu Agencije za vode.

Uzimajući sve ove faktore u obzir, ukoliko se svi problemi vezani za vlasničke odnose nisu riješeni unaprijed i dogovorno, most bi mogao ostati samo skup spomenik ljudskoj ignoranciju i nesposbnosti, ili, još gore, politici “samo nek se gradi i nek tenderi idu”.

Za vas smo posjetili most i snimili pristupni put od Bistarca, te dio sa Bokavićke strane. Zbog velikog razmaka na mjestu gdje se most naslanja na Bokavićku obalu i zbog šipki armature koje štrče, nije bilo bezbijedno pokušavati preskočiti na drugu stranu kako bismo snimili stanje šuta od mosta prema Bokavićima.