Veća potrošnja ne „troši“ žice, ali znači veće opterećenje elektroenergetskog sistema i veće troškove njegovog održavanja
Česta je dilema potrošača zašto je iznos mrežarine na računu za električnu energiju direktno vezan za broj utrošenih kilovat-sati, kada je jasno da veća potrošnja struje fizički ne haba vodove i kablove kojima električna energija dolazi do domaćinstava. Odgovor leži u samoj prirodi elektroenergetskog sistema.
Mrežarina ne predstavlja cijenu „žice“, već naknadu za korištenje cjelokupnog elektroenergetskog sistema – od trafostanica i dalekovoda do održavanja, upravljanja i stabilnosti mreže. Količina potrošene energije koristi se kao najjednostavniji i najpravedniji način da se ti troškovi raspodijele među korisnicima.
Veća potrošnja električne energije znači i veće opterećenje mreže. Sistem mora biti projektovan da izdrži vršne snage, što zahtijeva snažnije transformatore, kvalitetnije vodove i dodatnu infrastrukturu. Uz to, s većim protokom energije rastu i tehnički gubici u mreži, jer dio struje se neizbježno izgubi tokom prenosa i distribucije.
Troškovi održavanja i upravljanja mrežom također zavise od količine energije koja prolazi kroz sistem. Regulacija napona, balansiranje opterećenja, mjerenje, intervencije i dežurstva nisu isti za mrežu s malom i velikom potrošnjom.
Zbog toga se mrežarina u pravilu sastoji od fiksnog dijela, koji pokriva priključak, brojilo i stalnu dostupnost mreže, te varijabilnog dijela po kilovat-satu, koji odražava stvarno korištenje sistema. Kada bi mrežarina bila isključivo fiksna, domaćinstva s minimalnom i ogromnom potrošnjom plaćala bi isto, što bi bilo nepravedno i destimuliralo štednju električne energije.
Iako postoje opravdane kritike ovakvog modela, naročito kod korisnika s manjom potrošnjom, kilovat-sat i dalje ostaje osnovni kriterij obračuna. U praksi se sve češće razmatraju modeli u kojima se veći dio mrežarine veže za instalisanu snagu (kW) ili kombinaciju fiksnih i varijabilnih stavki, ali dok god troškovi mreže u najvećoj mjeri zavise od protoka energije, potrošeni kWh ostaje ključna stavka na računu za struju.
