Izvještaj obavještajne akademije ukazuje na značaj višedimenzionalnog ratovanja i jačanja cyber kapaciteta

Turska obavještajna akademija objavila je detaljan izvještaj o nedavnom ratu između Irana i Izraela, fokusirajući se na lekcije koje Turska treba izvući kako bi se pripremila za potencijalne buduće sukobe. Dokument naglašava da je moderni rat višedimenzionalan i da zahtijeva integraciju različitih domena – od fizičkog do digitalnog.

Karakter sukoba: Višedimenzionalni rat

Prema izvještaju, sukob Irana i Izraela bio je kratak, ali izuzetno intenzivan. Dominirali su zračne operacije, elektronsko ratovanje (EW), cyber napadi i informacione manipulacije. Izrael je demonstrirao visoku efikasnost sinhronizovanjem kinetičkih, elektromagnetnih i digitalnih operacija, čime je pokazano da se moderni sukobi vode i u kognitivnim i informatičkim domenama.

Taktičko-operativna nadmoć Izraela

Izrael je postigao potpunu kontrolu nad iranskim zračnim prostorom u prva 72 sata koristeći F-35I, F-15I i F-16I borbene avione opremljene preciznim naoružanjem poput SPICE 2000, JDAM i Popeye projektila. Paralelno su sprovedene sofisticirane EW i cyber operacije – onesposobljeni su radari, komandni centri i komunikacijske mreže korištenjem tehnika poput spoofinga, jamminga, deepfake propagande i sabotaža dronovima.

Slabosti iranskog sistema

Izvještaj ističe da je iranski centralizovani komandni sistem omogućio Izraelu da paralizuje odbranu u ranoj fazi sukoba. Iran nije imao adekvatne EW i cyber kapacitete, što ga je dovelo u defanzivnu poziciju, iako je koristio balističke i hipersonične projektile.

Informacijsko i psihološko ratovanje

Izraelska hakerska grupa „Predatory Sparrow“ izvela je napade na iranske banke i kripto-platforme, dok je Iran pokušavao destabilizovati izraelsku javnost lažnim SMS porukama, deepfake video sadržajem i bot mrežama na društvenim mrežama. Obje strane su intenzivno koristile dezinformacije kao podršku vojnim operacijama.

Lekcije za Tursku

Na osnovu analize, Turska bi trebala:

  • Izgraditi višeslojnu, decentralizovanu protuzračnu odbranu.
  • Integrisati dronove i borbene avione, uključujući autonomne sisteme.
  • Jačati kapacitete za elektromagnetni spektar i cyber odbranu.
  • Osigurati masovnu proizvodnju sofisticiranih i kvantitativno dostupnih sistema.
  • Koristiti domaći softver i hardver za kritičnu infrastrukturu.
  • Razviti sisteme ranog upozorenja i skloništa za civile, posebno u velikim urbanim centrima.

Izvještaj zaključuje da je budućnost ratovanja oblikovana tehnologijom, informacijama i brzim adaptacijama, što Turska mora imati u vidu u planiranju nacionalne sigurnosti.