Iako su se ranije oglašavali povodom problema u JP „RAD“, iz Udruženja poslodavaca Lukavac sada nema ni riječi o stotinama radnika Koksare koji ostaju bez posla, niti ih iko iz političkog miljea u Lukavcu i TK spominje kao ključnog partnera u rješavanju krize.

Zanimljivo – i pomalo zabrinjavajuće – da se povodom stečaja u Koksari i masovnog otpuštanja radnika ne oglašava Udruženje poslodavaca Lukavac. Upravo oni, koji su nedavno dali snažnu i javnu podršku radnicima JP „RAD“ zbog neisplaćenih naknada, sada o daleko ozbiljnijoj krizi u najvećem industrijskom kolektivu grada – šute. Tada su prozivali i Nadzorni odbor i Upravni odbor JP Rad d.o.o. Lukavac, te ukazivali na “dugogodišnju neodgovornu politiku i neefikasno vođenje prefuzeća“.

Šta je razlog da isto ne rade i ne govore u slučaju Koksare?

Podsjetimo, posljednja objava Udruženja od 6. novembra bila je veoma jasna, konkretna i oštra. Tada su poručili da “radnici JP ‘RAD’ nisu krivi za nastalu situaciju”, da je njihov “protest opravdan i legitiman”, te su ukazali na dugogodišnje probleme lošeg upravljanja, stranačkog zapošljavanja i netransparentnog poslovanja. Tražili su hitne mjere, racionalizaciju i rekonstrukciju sistema, naglašavajući da su otvoreni za saradnju.

U tom kontekstu, očekivalo bi se da će se Udruženje poslodavaca Lukavac oglasiti i povodom stečaja Koksare, kompanije koja je decenijama bila okosnica lukavačke industrije i zapošljavala stotine radnika.

Iz Udruženja – potpuna tišina.

A upravo sada, kada se fokus stavlja na rješavanje statusa otpuštenih radnika, njihovu prekvalifikaciju i eventualno zapošljavanje u drugim firmama u Lukavcu i okolini, Udruženje poslodavaca moglo bi biti jedan od ključnih i najvrijednijih sagovornika. Kao organizacija koja okuplja lokalne privrednike, najbolje poznaju tržište rada, potrebe proizvodnih pogona i realne kapacitete za zapošljavanje.

Umjesto toga, niti se iz Udruženja oglašavaju, niti iko od nadležnih – ili nenadležnih, kako to često biva – spominje saradnju s njima kao opciju u prevazilaženju aktuelne krize. Potpuni izostanak komunikacije baca sjenku na cijeli proces i otvara pitanje: zašto je Koksara drugačija od JP Rad i zašto Udruženje poslodavaca “ne želi” učestvovati u rješavanju problema koji direktno pogađa i Koksarime radnike i lokalnu privredu?

Ono što je sigurno jeste da će dešavanja u Koksari imati dugoročne posljedice, a tišina Udruženja poslodavaca Lukavac – upravo u trenutku kada je njihova uloga najpotrebnija – ostavlja mnogo prostora za sumnju i dodatna pitanja.