Rasprava o proširenju Industrijske zone na zemljištu firmi u stečaju otvorila je više dilema nego rješenja i pokazala svu složenost odnosa politike, prava i radničkih potraživanja u Lukavcu

Na naše veliko iznenađenje, i uz priznanje da smo pogrešno procijenili tok 13. redovne sjednice Gradskog vijeća Lukavac, tačka oko koje se podiglo najviše prašine bila je tačka 9 – Razmatranje prijedloga i donošenje Rješenja o utvrđivanju javnog interesa za proširenje Industrijske zone na lokaciji Koksara, na zemljištu u vlasništvu KHK d.o.o. Lukavac i Koksara Lukavac, oba privredna subjekta u stečaju.

O značaju ove tačke, odnosno onoga na što se ona odnosi – konkretno kupovina odnosno eksproprijacija zemljišta od strane Grada Lukavac – dovoljno govori i činjenica da se tokom rasprave dva puta iza govornice direktno uključio predsjedavajući Gradskog vijeća Midhat Sarsjlić, kao i njegov zamjenik, Anel Osmanović.

S obzirom na važnost koju su ovoj tački dali predstavnici gradske vlasti, LuPortal je odlučio da joj posveti poseban prostor.

Uvodne napomene iznio je pomoćnik gradonačelnika Samir Softić, koji je, uz ispravku da jedno od zemljišta pripada KHK-u, a ne GIKIL-u, podsjetio na slične situacije s firmama u stečaju još od 1996. godine i načine na koje se tada raspolagalo njihovom imovinom. Prema Softiću, gradonačelnik Delić je predložio proglašenje javnog interesa kako bi se, kako je navedeno, „zaštitila ta imovina“.

Gruba skica lokacija zemljišta koje Grad želi da proglasi javnim interesom

Rasprava o ovoj tački započela je već prilikom usvajanja dnevnog reda, kada je vijećnik Hajrudin Hodžić (SDP) predložio da se tačka povuče. On je upozorio da je upitno da li bi proglašenje javnog interesa za oko 200 duluma zemljišta na strateški izuzetnoj lokaciji moglo odvratiti potencijalne kupce Koksare, te izrazio sumnju u pravno-finansijsku održivost eksproprijacije kroz institut javnog interesa.

Nakon njega obratio se vijećnik Jasmin Hodžić (PDA), ističući da mu nije poznato da je ijedna parcela, koja je u prošlosti proglašena javnim interesom, na kraju zaista i kupljena.

Situaciju je potom pokušao dodatno pojasniti predsjedavajući Gradskog vijeća Midhat Sarajlić, navodeći da je na sastanku gradonačelnika s predstavnicima Koksare jedna od opcija bila da se potraživanja radnika po bilo kojem osnovu vežu upravo za ovaj model – eksproprijaciju ili kupovinu zemljišta.

Vijećnik Ibrakić otišao je korak dalje, iznoseći određene sumnje i nezvanična saznanja, uz napomenu da ne zna da li su tačna, da bi kompanija Bingo mogla imati interes da na toj lokaciji gradi određene objekte. Govoreći hipotetički, upozorio je na dug vremenski period koji je potreban od kupovine zemljišta do izgradnje funkcionalnog objekta i zapošljavanja radnika.

U još jednoj diskusiji, vijećnik Hodžić dodatno je pojasnio na šta bi, prema njegovom mišljenju, trebala biti usmjerena sredstva dobijena eventualnom prodajom eksproprisanog zemljišta Koksare i KHK-a u stečaju.

Kako je rasprava odmicala, fokus se sve više gubio. Od pitanja eksproprijacije i kupovine zemljišta, došlo se do kontradiktornih tumačenja da li se to radi radi zaštite imovine ili radi isplate dugovanja prema oko 200 otpuštenih radnika Koksare, zbog čega je u jednom trenutku zatraženo jasno razgraničenje ciljeva.

Situacija se dodatno zaoštrila nakon vrlo oštre diskusije vijećnika Mujagića, koji je optužio opoziciju da želi „umrtviti“ rad lokalne vlasti i Gradskog vijeća, da koristi radnike za samopromociju, te da je, dok je bila u većini, „ćutke mahala ručicama“. Njegove riječi izazvale su burnu reakciju vijećnika Hajrudina Hodžića, koji mu je, na njemu neuobičajen način, povišenim i ljutitim tonom odgovorio, što je sjednicu dovelo na rub incidenta.

Navodi iz ranijih diskusija da se ne želi konkretno pomoći radnicima Koksare potaknuli su i zamjenika predsjedavajućeg, Anela Osmanovića,da izađe za govornicu i obrazloži koliko se, prema njegovim riječima, napora zaista ulaže u tom pravcu.

Razloge konfuzije, neslaganja i međusobnih optužbi pokušao je pojasniti vijećnik Suad Salibašić, govoreći o stvarnim nadležnostima gradske vlasti, dometima koje Grad ima u ovom slučaju, kao i o „išaretu“ koji, prema njegovim riječima, treba iščitati iz nedolaska stečajnog upravnika na sastanke s predstavnicima Grada Lukavac.

Nakon još jedne diskusije vijećnika Mujagića, u tonu koji se opoziciji nije svidio, bivši predsjedavajući Salibašić imao je prilično oštru repliku, koju smo odlučili uvrstiti u članak jer vjerujemo da vjerno oslikava atmosferu u kojoj je vođena objedinjena rasprava o tačkama dnevnog reda koje se odnose na eksproprijaciju i kupovinu zemljišta Koksare i KHK-a.

Iako je LuPortal, kao i u svim prethodnim slučajevima, prisustvovao i ovoj sjednici Gradskog vijeća Lukavac, te kroz razgovore s vijećnicima došao do određenih informacija i saznanja koja nisu izrečena pred kamerama RTV Lukavac, nismo uspjeli prikupiti dovoljan broj konkretnih činjenica na osnovu kojih bismo mogli donijeti čvrst zaključak o stvarnim namjerama i realnim mogućnostima gradske vlasti po ovom pitanju.

Ono što se, međutim, može iznijeti kao utisak – bez izvođenja konačnih zaključaka – jeste da ni gradska vlast ni gradski vijećnici, uprkos deklarativno dobrim namjerama, još uvijek ne nude jasnu i uvjerljivu sliku o tome koliko bi svi ti napori mogli uroditi stvarnim i mjerljivim rezultatima.

Zaključak i najava: Pravna prepreka eksproprijaciji: stečajni postupak iznad političkih dogovora

Ostaje ozbiljna i pravno utemeljena sumnja u izvodivost eksproprijacije i kupovine tog zemljišta, s obzirom na činjenicu da je Zakon o stečaju FBiH lex specialis, odnosno poseban zakon koji ima prednost u primjeni u odnosu na opće propise – lex generalis, uključujući i zakone koji uređuju eksproprijaciju.

Stečajni sud i stečajni upravnik obavezni su postupati isključivo u skladu sa Zakonom o stečaju, a nikakav politički ili institucionalni „dogovor“, bez obzira na nivo vlasti na kojem je postignut (grad, kanton, federacija ili država), ne može proizvesti pravne učinke mimo tog zakona. Svako postupanje stečajnog upravnika koje bi se temeljilo na takvim „dogovorima“ moglo bi imati ozbiljne pravne posljedice.

Čak i u slučaju da bi se određeni aranžman pokušao provesti, ostaje otvorena mogućnost da budući kupac Koksare takve odluke ospori u sudskom postupku, tražeći povrat zemljišta ili odgovarajuću novčanu naknadu, što bi dodatno otvorilo pitanje pravne sigurnosti i zakonitosti cijelog procesa.

O temi zakonitosti i probodivosti odluka GV Lukavac pripremamo poseban članak

Video materijali: Radio-televizija Lukavac